Ekipa za halal iftar u Varaždinu

- JA SEM VARAŽDINEC HALAL POTROŠAČA SIN! -

Barokni i halal Varaždin bio je deveti domaćin Ekipi za halal iftar, kako sam nazvao tim našeg Centra za certificiranje halal kvalitete. I to kakav domaćin!

Ekipa za halal iftar pripremila je uobičajen halal-mènî, dakle hranjivih proizvoda naših halal-partnera diljem Republike Hrvatske. Po običaju, bilo je tu vrlo ukusne i slasne hrane, ali su nam Varaždinci, predvođeni imamom Abdulahom ef. Imširovićem i starim džematlijama, braćom Halili, priredili i svoj dio programa kad je riječ o halalu. Pa smo uživali u halal-baklavama, halal-krempitama…, a svih onih šezedesetak džematlija Varaždinskog džemata došli su u reprezentativnom halal-izdanju. Oni koji nisu mogli doći, iz razno-raznih opravdanih razloga, poslali su nam pune sepete halal pozdrava.

Elem, kad smo stigli u Varaždin, Abdulah ef. Imširović i Salalajdin Halili dočekali su nas vrlo radno. Efendija je zalijevao travu, a Salalajdin je kontrolirao je li svaka travka dobila dovoljno vode. Budući da je bio poprilično vruć dan, Salalajdin je našeg efendiju upozoravao na mjesta koja su bila nešto manje zalivena od drugih.

Potom je efendija „okupao“ cijelo dvorište. „Ovo je drugi put danas“, rekao mi je dok je marno „kupao“ svaki milimetar dvorišta.

Naša je Ekipa za halal iftar bila hendikepirana nedolaskom direktora Centra za halal, Aldina Dugonjića. Posao ga je odveo na drugu stranu halal svijeta, pa je sve prepustio svojim najbližim suradnicima mag. teo. Nedimu ef. Omeroviću i mr. sc. Edini Mešić, tajnici Centra.

I, moram priznati, dobro se iftarilo. Jela su bila ukusna, premda nisam sve kušao budući da mi se jako svidio Podravkin goveđi halal-gulaš, izuzetno ukusan, pa sam se potpuno prepustio tom gulašu, dajući mu svu svoju dušu.

Naravno, bilo je na halal-iftaru i drugih delicija u kojima su sasvim iskreno uživali i domaćini i gosti, prepuštajući se veselim i slasnim ramazanskim darovima.

Poslije smo uživali u ispijanju hladnih sokova i čarima lubenica. I ja sam se dobro „lubenicinario“. Bilo je i kahve, iz halal slastičarnice Halilija.

Kad smo se nauživali svega, rasuli smo se po džamijskom haremu, pričajući i slušajući divne ramazanske priče sve do predavanja o halalu u džamiji.

Ta predavanja o halalu slušao sam nekoliko puta, ali su ona tako dobro osmišljena, sa znalačkim video-prikazima, da svaki put slušam kao da mi je to prvo slušanje. Predavanje u Varaždinu održao je Nedim ef. Omerović, voditelj odjela za edukaciju. Bio je razložan, informativan, koncizan, rječit, duhovit gdje je trebalo i šarmantan. Mene na ovakvim predavanjima najviše zanima reakcija publike. Dakle, za predavanja nitko nije ni pisnuo, sve su oči, sva su čula bila usredotočena na predavača, slušajući informacije o značenju halala, o proceduri certificiranja, o dostupnosti halal proizvoda na tržištu, kao i o tome što sve sadrže proizvodi koji nisu halal, koji su haram jer nisu u skladu s odredbama vjere. Nakon što je poslije predavanja mr. sc. Edina Mešić podijelila je vrlo dobro uređene edukativne materijale. Ostali smo još malo družeći se, a onda teravija-namaz i, nažalost, poslije povratak u Zagreb. Otkidali smo od sebe, prije samog povratka brda zahvalnosti za srdačnost kojom su nas varaždinske džematlije dočekali, a istodobno u srca slagali njihovu tako toplu i iskrenu zahvalnost.

Eto, ovo je kratko izvješće s devetog halal iftara u Varaždinu. Ono što nisam ja ispričao, dočarat će vam samo dio fotografija koje sam snimio.

I, možda još jedan opći dojam o ovim halal-iftarima u organizaciji našeg Centra za certificiranje halal kvalitete: Republika Hrvatska nema nafte, ali zato ima ovaj Halal Centar, koji bi nam mogao značiti čak i više od nafte.

Jer, sve dok žive, ljudi će jesti. A s halal ishranom, dokazano je, duše se živi.

Duže, bolje, zdravije i ljepše!

Kemal Mujičić