ISLAMSKI VJERONAUK (1) OSNOVNA ŠKOLA „PETAR PRERADOVIĆ“ Osnovna  škola  „Petar  Preradović“  nalazi  se  na  Peščenici  u  Zagrebu,  Zapoljska  32. Od  415 učenica  i učenika,  islamski vjeronauk pohađa devetero. Njihov vjeroučitelj  je  imam Mersad ef. Kreštić. Posjetio sam ih u četvrtak 26. siječnja i evo što smo zabilježili moj fotoaparat i ja. Najprije  sam  bio  ugodno  iznenađen  načinom  na  koji  ef.  Kreštić  podučava  djecu  u  vjeri njihovih roditelja. Na prvi pogled učinilo mi se da se nastava održava malo slobodnije nego što  smo  navikli.  „Davno  su  čuo  izvrstan  aforizam  koji  zapravo  definira moj  odnos  prema djeci,  kao  vjeroučitelja,“  kaže  mi  ef.  Kreštić.  „Aforizam  glasi:  Djeca  i  satovi  se  ne  smiju neprestano navijati. Valja ih pustiti i da idu. Ja na nastavu dolazim na kraju vrlo dugog i vrlo napornog  radnog dana naše djece. Ovi moji  su na nastavi od osam  sati, a  sad  je  16. Dakle, puno radno vrijeme od osam sati je prošlo i djeca više nemaju onu radnu koncentraciju. Pun im  je kufer raznih obveza  i zato ne želim da  im  islam bude obveza. Želim da  im  islam bude radost vjere. Zato ih ne maltretiram. Mi se igramo. Sad ćeš vidjeti.“ A najprije sam vidio da na vjeronauk nisu došli svi. Došlo  ih  je  samo pet – Amela, Sabina, Sara, Mirza i Tarik. Ostalo četvero bilo je, nažalost, bolesno. Ef. Mersad dobro znade da djeca vole natjecanje, jer se na kraju natjecanja dijele medalje. E, ovdje nema medalja, ali ima slatkiša. Efendija je formirao dvije ekipe, mušku i žensku. Zatim je na ploči ispisao 20 crtica koje su simbolizirale tri riječi. Ispod crtica napisao je da je riječ o događaju  iz  571.  godine.  Djeca  su  trebala  ispuniti  te  crtice  slovima  i  tako  dobiti  konačno značenje ove, racimo  tako, zagonetke. Svaki od natjecatelja  trebao  je reći samo  jedno slovo. Ako  bi  pogodio,  osvojio  bi  slatkiš,  a  ako  ne  bi  pogodio,  onda  to  slovo  efendija  ispisuje  sa strane, kako druga djeca ne bi ponavljala istu grješku. I tako sve do konačnoga rješenja. U  početku,  činilo  se  ovo  natjecanje malo  dosadno,  ali  što  je  vrijeme  odmicalo,  bilo  je  sve napetije. Navijati se moglo iz svega glasa, ali šaptati se nije smjelo. I to su djeca poštovala. Efendija nije  imao ništa protiv da  se djeca  služe  i  svojim  islamskim početnicama, pa  su  to iskoristili Sara i Tarik. Ali, unatoč pomoći knjiga i bilježnica, djeca nisu lahko riješila slovnu zagonetku. Mirza i Amela su pravi sportaši, pa su se itekako koncentrirali. Ne samo zbog nagrade, nego zato što su sportaši i vole pobjeđivati. Mirza igra nogomet i rukomet, a Amela je odbojkašica. Oni  su najteže podnosili  slovne promašaje. Vidimo Amelu  kako ne  vjeruje da njenog  slova nema u zagonetki. Mirza je, kao što vidite, koncentriran kao da se priprema izvesti odlučujući jedanaestarec na utakmici. Konačno rješenje, kao što vidite na ploči, bilo je rođendan Božjeg poslanika Muhameda, a.s., a rezultat je bio neodlučan. Išlo se na doigravanje, pa je efendija ispisao novih šest crtica. I to su djeca riješila, ali je rezultat i dalje ostao neriješen, 13 : 13. Budući da je brojka 13 nedjeljiva, efendija je svakog natjecatelja nagradio sa po sedam slatkiša. Naravno, veselju nije bilo kraja, a prije nego što je nastava nastavljena, Sabina nas je počastila čarobnim zvukovima flaute. Nakon toga, efendija je kroz razgovor objasnio što zapravo znači zagonetka: 12. rebiula evella 571.  godine  rođen  je Muhamed,  a.  s. Dakako,  djeca  su  ravnopravno  sudjelovala  u  priči  o Muhamedu, a.s., u okviru onih znanja koja su stekli na vjeronauku i u kući. Međutim, nitko nije znao što znači riječ mevlud. Efendija je objasnio da je to zapravo rođendan. Nakon toga provjerio  je  jesu  li djeca zapamtili riječ. Naravno da  jesu,  jer  je svatko od njih rekao kad  je njihov mevlud, ono: „Meni je mevlud bio prije dva mjeseca; moj je mevlud u petom mjesecu.“ Nakon toga prešlo se na provjeru znanja učenika koji pohađaju mekteb. Mirza se istakao time što je naučio mnoga arapska slova, pa ga je efendija provjeravao, dok je Tarik sa zanimanjem promatrao Mirzino snalaženje u znanju arapskih slova. Ne bih se začudio da se i Tarik uskoro pridruži Mirzi, jer puno je lakše učiti u društvu i kroz igru. Dakako, Mirza nije znao sva slova, ali se dobro snalazio uz efendijinu pomoć. I  tako  je  sat  islamskog  vjeronauka  u  osnovnoj  školi  „Petar  Preradović“  završio,  a  da  djeca zapravo i nisu znala da su učili igrajući se. Efendija ih je zamolio da se za idući sat islamskog vjeronauka  pripreme,  jer  će  biti  govora  o  mevludu  Muhameda,  a.s.  „A  mogli  biste  doći, zajedno s roditeljima, na mevlud u Zagrebačkoj džamiji. Zamolite  ih da vas povedu. Znate  li kojeg datuma?“ Svi su u glas odgovorili: „12. rebiula evelina.“ K. M.