Aziz ef. Hasanović, muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj, u intervjuu za "Dnevni avaz" kazao je da najoštrije osuđuje teroristički napad koji se prošle sedmice desio u Parizu. On je, komentirajući ubistva novinara, rekao da niko nema pravo pozivati se na islam i uzimati pravdu u svoje ruke. Stoga je Hasanović ukazao na nužnost prevencije ovakvih i sličnih događaja bilo gdje u svijetu, naglašavajući da ovaj napad nema nikakve veze s islamom, iza kojeg se teroristi samo skrivaju. - Karikature objavljene u "Charlie Hebdou" su bile „okidač" za zločin ili, bolje rečeno, posljedica posljedice. Neorganiziranost sustava integracije muslimana u francusko društvo je jedan od uzroka, budući da su u tom procesu zakazale i porodica, i društvo, i država - ističe lider muslimana u državi članici Evropske unije.

Legalne metode

Počinioci zločina su, kako navodi, osobe rođene i odrasle u Francuskoj i one su "ovim zločinima sebe svrstale u red zločinaca i terorista". - Glavno je pitanje kako je moguće da su iste bile indoktrinirane „sa strane" i uvjerene da je jedino ispravno to što su učinile, a što je u svojoj srži i po vjerskim mjerilima nedopustivo i neutemeljeno - dodaje on.

Može li se ovaj napad pravdati "odbranom" poslanika Muhammeda, a. s., od skrnavljenja?

- Evropa i zapadni svijet poznaju, isto kao i Šerijat, procedure po kojima se dokazuje krivnja i po kojima se po njenom dokazivanju izriču sankcije. Uzimati pravdu u svoje ruke nije dopustivo ni po sekularnim ni po šerijatskim normama, jer takvo postupanje vodi u anarhiju. Pregršt je legalnih metoda u okviru pravnih procedura svake zemlje u Evropi kojima se moglo na civiliziran način „obraniti" od vrijeđanja osjećaja oko milijardu i pol muslimana uzrokovanih karikaturama. Mogle su se tražiti pravna zaštita i zabrana vrijeđanja muslimana pravnim putem te pravnim procedurama ishoditi zabranu daljnje upotrebe karikatura i drugih oblika vrijeđanja, što bi bilo trajno rješenje. Temeljem toga, zločin nije kategorija kojom se brani bilo tko, a posebice ne naš poslanik Muhammed, a. s., a to nam je i sam Poslanik, a. s., svojom praksom ukazao, a primjera iz njegova životopisa, tj. sire, ima zaista mnogo. Nažalost, ponovno objavljivanje karikatura samo je pokazalo da nitko ništa nije naučio niti je ikakvu pouku iz svega izvukao i to je ono što zabrinjava.

Može li pravi musliman počiniti teroristički akt?

- Islamski svijet ne stoji iza zločina terorističkih skupina. To što rade zaista nema nikakve veze s islamom,  jer uništiti jednog čovjeka znači uništiti cijeli svijet, kao što i spasiti jednog čovjeka znači spasiti cijeli svijet. Oni koji se tako pozivaju na islam, čine štetu islamu i na neki način vrše zloporabu islama. Ti ljudi čine nešto što je Bog zabranio! Time se profanira vjera koja u svojoj naravi predstavlja ljubav, dijalog, suživot, pomaganje ljudima u nevolji. Mržnja i isključivost bilo koje vrste nemaju mjesto u islamu. Ta svojstva, kod koga se nađu, govore da ta osoba ne razumije islam, a istodobno zbog neznanja, svjesno ili nesvjesno, nanose mu štetu. Niko ne smije zlorabiti islam radeći zlodjela.

Prijeti li opasnost od toga da se posljedice zločina iz Pariza osjete i na Balkanu i da raspire duhove netolerancije u našoj regiji?

- Raspirivanje duha netolerancije u regiji ponajviše ovisi o tome hoće li netko poželjeti da iskoristi trenutnu situaciju s ciljem ostvarivanja političkih ili nekih drugih ciljeva i ovo se ponajviše odnosi na Bosnu i Hercegovinu. S obzirom na to da najbolje poznajem prilike u Hrvatskoj, mogu reći da se ulažu veliki napori da bi se prevenirao razvoj ovakvih nepoželjnih osjećaja. Ohrabruju izjave političara i napori medija u regiji da se islam i muslimani ne dovode u vezu sa zločinima i vjerujem da će se ustrajnošću na ovome izboriti da do toga ne dođe. Naravno, ima i onih koji ovako ne misle, ali smatram da su u manjini.

Kako gledate na ljude koji idu ratovati u Siriju? Koliko su oni prijetnja BiH, u kojoj trenutno boravi mnogo onih koji su se vratili s tih ratišta, a, također, mnogo njih i tek namjerava tamo da ide?

- Ne mogu govoriti o motivima tih ljudi, jer mi nisu poznati, a istovremeno ne mogu ni opravdati njihov odlazak. Sve ono što vidimo i čujemo, ne daje nikakvo opravdanje za njihov odlazak tamo kada je u pitanju naša vjera. Jedni će možda kazati da sam neodređen, a drugi, tj. oni koji ovaj rat zagovaraju, da mi vjerovanje nije ispravno, ali ni jedan element borbe tih ljudi nije moguće opravdati vjerskim razlozima. Nadam se da su oni koji su se vratili odlučili na to jer su uvidjeli da rat u Siriji ili pod zastavom samoproglašene Islamske države nije niti vjerski motiviran niti vjerskim postulatima vođen, ako uopće možemo dovoditi u istu misao islam i taj rat i tu državu koja od islama ima samo zloupotrebu vjerskog prefiksa. Smatram da je jedino ispravno što te osobe mogu učiniti da odgovore druge od sličnog nauma, a jesu li i koliki sigurnosni problem, ostaje da utvrde nadležne sigurnosne službe države. One su pozvane da sačuvaju i mir i sigurnost i da zaštite građane, kako od opasnosti tako i od generaliziranja koje bi moglo nevine dovesti u poziciju da im se učini nepravda i da time možda neke navedu na revolt koji opet neće biti vjerski izazvan, ali će biti protumačen da je učinjen pod okriljem vjere, što nas uvodi u začarani krug iz kojeg je teško izaći.

Rastuća islamofobija

Plašite li se da će napad u Parizu dodatno pogoršati odnose muslimana i kršćana u Evropi, posebno na Zapadu?

- Mnogo je faktora koji mogu utjecati na razvoj daljnjih događaja u tom smislu. Vidimo da raste protivljenje kada je u pitanju useljenička politika, a tu se prije svega misli na doseljenike muslimane, posebice u Njemačkoj. Čak se u nekim sredinama zaboravlja da muslimani ondje žive generacijama i da nisu „došljaci". Svakako, ovo su rezultati rastuće islamofobije koja sve više, kako rekoh, prerasta u antiislamizam. Mi smo ponudili da se modelom uređenja pozicije vjerske zajednice u društvu i ugovorom jasno definiranih odnosa između vjerske zajednice i države kakav imamo u Hrvatskoj i koji se pokazao uspješnim pokuša prevenirati razvoj učenja koja nisu u skladu s našom vjerom, ali isto tako i da se zna tko je pozvan da tumači vjeru.

Moramo se pravdati za nešto što nema veze s našom vjerom

- Sijanje smutnje i straha islam najstrože osuđuje i zabranjuje, a terorizam upravo čini to, sije strah i smutnju. Zapravo jedan od prijevoda riječi teror u osnovi je strah. Teror je teror i terorizam je terorizam, ma od koga on dolazio i isti i muslimani osuđuju. I sami smo razne oblike terora proživjeli početkom devedesetih. Problem danas je što pojedinci zloupotrebljavaju vjeru i činom nevjere pokušavaju opravdati svoje, nama skrivene ciljeve. Islamski terorizam ne postoji, ali je ova formulacija snažno „pogonsko gorivo" za razvoj islamofobije i, kako danas svjedočimo po brojnim evropskim zemljama, antiislamizma, što postaje sve veći problem za muslimane diljem svijeta, a posebice za one koji žive u Evropi. Ovakvim natpisima islam se stigmatizira i iz tog razloga sve je češća potreba da se muslimani opravdavaju za nešto što nema veze s njihovom vjerom - ističe muftija.

Postoji formula za suživot

- Smatram da se obostranim zalaganjem i muslimana i kršćana i slijeđenjem ispravnog učenja može primijeniti uspješna formula za suživot. Nažalost, i danas kada se piše o odnosima muslimana i kršćana, u fokusu su sukobi i javno mnijenje se formira kroz prizmu istih koji su se događali kroz povijest, dok se vrlo malo ili gotovo nikako ne govori o suživotu koji je postojao u vrijeme poslanika Muhammeda, a. s., i kasnijih generacija i brojnih primjera suradnje i dobrih odnosa - kaže efendija Hasanović.

Autor: A. Nuhanović Dnevni avaz, 16.1.2015.