INTERVJU: HUSEIN KAVAZOVIĆ, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini NAŠ NAROD JE U NACIONALNOM SMISLU ZAPUŠTEN „Ponekad imam dojam da nam se pesimizam u javnom prostoru nameće kao način da nas se stalno drži u nekom stanju ukočenosti, mirovanja i nečinjenja, zbog čega i imamo političke i društvene teškoće, rast siromaštva i odsustvo vizije razvoja Bosne i Hercegovine.“ Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ U kratkom vremenskom razdoblju dva puta ste posjetili Hrvatsku. Pritom ste održali sastanke sa najvišim vjerskim i političkim dužnosnicima Republike Hrvatske? Kakvi su Vaši utisci? Iz posjete Islamskoj zajednici u Republici Hrvatskoj i susreta s muslimanima, a potom i državnim i crkvenim velikodostojnicima, nosim vrlo ugodne utiske i ohrab-renje. Organizacija i rad Islamske zajednice u Hrvats-koj su na visokoj razini i postignute su dobre pretpos-tavke da se muslimani i Islamska zajednica nadaju svi-jetloj budućnost u vjerskom radu, ali i odgojno-obrazovnim poslovima. Zahvalan sam muftiji Ševki ef. Omerbašiću na njego-vom doprinosu razvoju Islamske zajednice, ali isto tako sam sretan što imamo muftiju Aziza ef. Hasanovića, koji pokazuje entuzijazam i kreativnost u vođenju Is-lamske zajednice. Moji zagrebački domaćini u više nav-rata su istakli zadovoljstvo položajem Islamske zajed-nice u Hrvatskoj i odnosom državnih struktura, te me-đureligijskom saradnjom u kojoj Islamska zajednica aktivno participira. Za nas je to vrlo važno. Važno nam je da u toj državi i društvu postoji ozračje razumijeva-nja i poštovanja prema muslimanima, jer će takvo oz-račje pogodovati rješavanju svih eventualnih nespora-zuma i teškoća koje se mogu javiti u radu i u međusob-nim odnosima. Bez dobre volje i sitni nesporazumi mogu postati krupni problemi.U susretu s funkcionerima hrvatske države i kardina-lom Bozanićem vidio sam upravo tu dobru volju i odlu-čnost i osjetio da Islamsku zajednicu i muslimane do-življavaju s uvažavanjem i cijene njihov rad i doprinos razvoju hrvatskog društva. Također, uočio sam sprem-nost za proširenje postojeće saradnje. Dakako, važnim ističem prijateljski susret s kardina-lom Bozanićem, kojom prilikom smo razgovarali i pos-tigli saglasnost o važnim zajedničkim vrijednostima naših tradicija, angažmanu na zaštiti ljudskog dosto-janstva, pitanju porodice, ali i povratka ljudi na svoja imanja u Bosni i Hercegovini. Sve ovo su dovoljni raz-lozi za utemeljen optimizam u pogledu još boljih odno-sa Islamske zajednice i državnih institucija Hrvatske i još kvalitetnijeg položaja muslimana i zaštite njihovih prava i sloboda u toj zemlji. Otvaranje  Otvaranje Islamskog centra u Rijeci bio je, zaista, im-presivan događaj, s kojeg su i Islamska zajednica i dr-žavni vrh Republike Hrvatske poslali snažnu poruku o razini dostignutih sloboda.Da li smatrate da je u Hrvatskoj na djelu idealni suživot između muslimanske manjine i katoličke većine? Kako Vam je poznato, tu ideju odnedavno promovira hrvats-ki muftija Aziz ef. Hasanović, pritom sugerirajući da bi se hrvatski model mogao primijeniti na čitavu Europu, ali i na nemuslimanske manjine u islamskim zemljama. Me-đutim, ne sumnjajući u dobre namjere Aziz ef. Hasano-vića, neki smatraju da sa takvim izjavama treba ipak malčice sačekati. Nije li kamenovanje Islamskog centra u Rijeci, netom nakon otvaranja džamije, jedan od znakova da treba biti oprezniji kada se govori o ideal-nom suživotu? Zagrebački muftija Aziz ef. Hasanović ima našu punu podršku u promoviranju pozitivnih primjera i obrazaca uređivanja odnosa između države i vjerskih zajednica, ali i odnosa između većinskih i manjinskih vjerskih grupa, koristeći se primjerom Hrvatske. Saglasni smo da je potrebno promovirati dobra iskustva i uspješne prakse, istaknuti ono što je dobro, ali i ukazivati na ono što je potrebno popravljati i mijenjati. Hrvatska je u definiranju institucionalnog odnosa prema svojim ma-njinama postigla značajne rezultate.S druge strane, svi zajedno moramo tragati i naporno raditi kako bismo došli do optimalnih rješenja za status muslimana u evropskim državama. Prvo moramo raz-govarati međusobno. Muslimani unutar svojih institu-cija u evropskim društvima moraju definirati svoje sta-vove i očekivanja, a potom razgovarati s predstavnici-ma evropskih institucija i država. U tom smjeru idu na-stupi muftije Hasanovića, koji govori o hrvatskom is-kustvu.Naravno, u praktičnom životu skoro pa da ne postoje idealna rješenja i modeli. Ideali su ono čemu se teži, ono što se želi postići i što motivira ljude na dodatni napor. Nama su potrebni ideali i vizija i moramo težiti što boljem uređivanju međusobnih odnosa i postavlja-nju što jačih i potpunijih standarda. Meritoran odgovor na pitanje da li je suživot između muslimana i katolika u Hrvatskoj idealan, nama će dati sami muslimani u Hrvatskoj. Ako se oni osjećaju sigurnim i poštovanim, ako imaju jednake mogućnosti i slobode i ako oni misle da je to izvrsno uređeno, onda je to i naš odgovor i naša ocjena.Kao što rekoh, realni život se sastoji, između ostalog, od teškoća i iskušenja. Prema tome, kamenovanje Is-lamskog centra u Rijeci, bar prema onome što je nama poznato, vidimo kao incident, ružan i neprihvatljiv postupak neodgovornih pojedinaca. Treba predano ra-diti da takvih pojava bude što manje. Hrabri nas osuda toga ružnog čina od strane hrvatske javnosti i preds-tavnika hrvatske države i grada Rijeke. Slažete li se sa mojom slikovitom usporedbom: Ne može u Sarajevu grmiti, a da u Zagrebu ne kiši? Možda bi mogli reći: I obrnuto! Naime, hoću reći da su naše sudbine (Bošnjaka musli-mana) na ovim prostorima neraskidivo vezane te da ono što nije idealno između Hrvata i Bošnjaka u BiH, ne može biti idealno između ta dva naroda u Hrvatskoj. Što vi mislite, podosta se o tome priča - teza da su bo-sanski Hrvati u BiH ugroženi i da im zbog agresivne i uni-tarističke bošnjačke politike prijeti nestanak? Slažem se s vašom ocjenom da ono što se dešava u Zag-rebu ima odjeka u Sarajevu i obrnuto, naročito ako je riječ o temeljnim nacionalnim i vjerskim pitanjima. Za-to je važno uvijek imati visoku dozu razboritosti i sen-zibiliteta, kada se o tome govori. Mnogo je povijesnih veza i zajedničkih interesa na koje se mogu i trebaju Bošnjaci i Hrvati naslanjati i na njima graditi odnose i prijeko potrebno razumijevanje, kako bi mogli živjeti u miru i prosperitetu. Položaj Bošnjaka i Hrvata, kao i ostalih, u Bosni i Hercegovini danas najviše ugrožavaju nefunkcionalne državne strukture, neodgovorni politi-čari i loše ekonomske prilike. Bošnjaci sve što žele za sebe, to isto su spremni priznati i priznaju svima drugima. Oko toga ne bi smjelo biti nikakvih dilema ili zadrške. Zato ne znam kome je u in-teresu da se hrvatski narod u Bosni i Hercegovini osje-ća ugroženim. Bošnjacima to sigurno nije. Nažalost, lakše je naći primjer za obrnutu situaciju. Nedavno sam se upoznao s izvještajima o ugroženosti i očitoj di-skriminaciji Bošnjaka u Stocu i Čapljini. Stoga pitanje ugroženosti i ravnopravnosti naroda treba rješavati cjelovito, konzistentno i taj proces sagledavati na razini cijele države Bosne i Hercegovine.CIJENIMO ODUSTAJANJE OD HUŠKAČKE RETORIKENo, mogli bismo reći da je odnos Hrvata i Bošnjaka, ba-rem onih u Hrvatskoj, doista idealan ako mu suprotsta-vimo dramatične unutarmuslimanske odnose i odnose političkog establišmenta prema muslimanima i Islamskoj zajednici u Srbiji. Neki mediji daju natuknice da je rješe-nje blizu, ali čini se da se ništa bitno ne mijenja. Na koji način Vi posredujete u rješavanju tih napetosti i da li imate model koji će rezultirati rješenjem? Pozicija Islamske zajednice u Srbiji za nas je jedno od težih pitanja koje ima šire negativne implikacije po ži-vot muslimana. Ovo pitanje je teško, zato što se vlast u Srbiji, na čijem je čelu bio Koštunica, grubo umiješala u unutarnje poslove Islamske zajednice, zanemarujući njenu autonomiju i postupajući suprotno svom zakonu i međunarodnim standardima, koji reguliraju slobodu vjerskih zajednica. Islamska zajednica u Srbiji ima ne-jednak tretman u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu ili druge vjerske zajednice i prema njoj se primjenjuju drukčiji aršini. U uvjetima pritisaka i miješanja s pozi-cije autoriteta države, došlo je do odvajanja grupe ljudi, koji su formirali drugu zajednicu i dobili punu podršku državnih institucija Srbije. Prema tome, ključni problem predstavlja ulazak politi-ke i državnih struktura u interni prostor Islamske zaje-dnice. To je nedopustivo i sramotno. Kada se eliminira ovaj faktor, moći će se graditi uslovi za uspostavu je-dinstva Islamske zajednice u Srbiji. Jer, muslimani, kao i drugi u Srbiji, sami treba da odlučuju o pitanjima organizacije i funkcioniranja svoje zajednice i da sami biraju svoje vjerske autoritete. Hoću da naglasim da mi o ovom pitanju imamo jedinstven stav i predano radi-mo na njegovom rješavanju. Također, analiziramo i naš dosadašnji rad i propuste. Moramo više razgovarati unutar Zajednice, biti više prisutni u našim džematima, poštovati normativne ak-te i procedure i slično.Želim poručiti muslimanima u Srbiji da nas bole podje-le kojima su izloženi. Tužni smo zbog toga što nismo bili u mogućnosti da zaštitimo njihovu slobodu, auto-nomiju i vjerska prava. Obećavam da ćemo vrijedno raditi na uspostavi njihova duhovnog mira. Zato ih mo-lim za strpljenje i apeliram na njih da čuvaju povjere-nje koje imaju. Neka znaju da su pravo i pravda na na-šoj strani i da se nećemo predati u borbi za njihovu čast. Uostalom, kada govorimo o BiH, koja se i geostrateški i povijesno nalazi u "kliještima" srpske i hrvatske politike, možete li nam reći na koji način popustiti taj stisak? Da li je to možda bolja suradnja vjerskih zajednica? Nedav-no smo svjedočili jednom lijepom interkonfesionalnom skupu u Banja Luci koji je pokazao spremnost vjerskih zajednica da posreduju u boljim odnosima u BiH, ali i regiji. Bolja saradnja vjerskih zajednica može, bez imalo sumnje, pomoći i pridonijeti relaksaciji međunacional-nih odnosa i nacionalnih politika. Međutim, uvjeren sam da odnos susjeda prema Bosni i Hercegovini nije motiviran dominantno vjerskim razlozima, mada se nekada može čuti i takvo mišljenje. Naravno, tu di-menziju ne bi trebalo potpuno zanemariti, no taj odnos prvenstveno proizlazi iz karaktera jasnih političkih ideologija i nacionalističkih aspiracija. Vjerske zajedni-ce i lideri na ovim prostorima imaju svoju važnu ulogu i mogu biti posrednici u prenošenju humanističkih vri-jednosti i načela zajedništva. Važno je političkim ideo-logijama oduzeti vjersku argumentaciju i motivaciju, ogoliti njihovu suštinu i skinuti maske. Mi ćemo s ra-došću učestvovati u svim međureligijskim susretima i inicijativama i smatramo ih korisnim. Primjerice, koliko vjerujete izjavama predsjednika Nikoli-ća, a koliko predsjednika Josipovića? Pritom mislim i na politike zemalja koje predvode i to u smislu pouzdanosti u dijalogu, izražavanju kajanja za zločine u prošlosti i pokazivanju volje za iskreno partnerstvo u sadašnjosti. Povjerenje je nužni preduvjet za dobro funkcioniranje međuljudskih odnosa, a nužni preduvjet za povjerenje je iskrenost i principijelnost. Povjerenje se teško stiče, a lahko gubi. Cijenimo odustajanje od huškačke retori-ke, poštujemo tonove koji zrače pomirljivošću i razu-mijevanjem, a kajanje za počinjene zločine je važno i potrebno. Ipak, iskrenost i principijelnost, a time i povjerenje, dokazuju se konkretnim koracima i efikasnim djelima. Riječi koje ne prate djela vrate se kao bumerang. Pred-sjednik Josipović u više navrata pokazao je svoju prin-cipijelnost i konkretnost te se, sveukupnim dosadaš-njim odnosom, nametnuo kao iskren sagovornik i pri-jatelj.OČEKUJEMO DA EVROPSKE INSTITUCIJE PREPOZNAJU VAŽNOST NAŠEG ISKUSTVA I SVJEDOČENJA ISLAMAU intervjuu za hrvatske dnevne novine "Večernji list" osvrnuli ste sa na odnos Europe i muslimana. "Večer-njak" je u naslovu intervjua citirao Vaše riječi: "Balkanski muslimani su autohtoni. EU ih mora štititi." Dakle, polazi-mo od činjenice da su Bošnjaci muslimani u Europi koji imaju pravo na zemlju u kojoj žive, autohtoni su. Nije li upravo to kamičak u cipelama nekih islamu nenaklo-njenih zapadnih političara? Nažalost, u Evropi postoje pojedinci i grupe koji svoju javnu afirmaciju temelje na stigmatizaciji islama i mus-limana, odnosno islamofobiji. Posljednjih godina dobi-vaju prostor i za političko djelovanje. O tome postoji više veoma referentnih izvještaja i istraživanja. Mi osu-đujemo takav pristup koji ima značajne negativne pos-ljedice po živote mnogih ljudi. Takvi glasovi i tendenci-je treba da nas još više motiviraju da se uključimo u procese koji će otklanjati predrasude i razobličiti ek-stremizam i agresivnost ovih grupa. U koječemu se ne može povlačiti znak jednakosti izme-đu autohtonih evropskih muslimana i imigrantskih za-jednica. Mi smo svjesni toga, ali smo još više svjesni i zajedničke sudbine i izazova pred kojima se nalaze svi muslimani u Evropi. To što smo mi autohtoni evropski narod, ko što su i Albanci i Pomaci, obavezuje nas do-datno da tragamo za boljim rješenjima, kako bismo pomogli sebi, evropskim muslimanima i evropskim in-stitucijama i vladama. Mi se ne bojimo takvog izazova, no očekujemo da i evropske institucije prepoznaju važ-nost našeg iskustva i svjedočenja islama i pruže nam svaku vrstu institucionalne podrške, pa i zaštite. Jesu li Bošnjaci muslimani, svojom autohtonošću u Eu-ropi, time i most između Zapada i islamskog svijeta? Nedavno sam pročitao jednu sjajnu tezu - da smo za Zapad previše, a za istok premalo muslimani. No, uvje-ren sam da se to europsko "čudo" koje nazivamo bo-sanski islam, zdravim pristupom može i prezentirati kao europsko bogatstvo, a ne da bude permanentna bal-kanska tragedija. Siguran sam da možemo biti jedna vrsta čvrstog i sta-bilnog mosta i produktivna poveznica u oba smjera. Is-todobno, zbog toga našeg usuda, nećemo se stalno osvrtati na to kako će nas kvalificirati i na Zapadu i na Istoku, jer mi nismo muslimani zbog njih, nego zbog sebe i ljubavi prema Allahu, dž.š. No, ono što je od krucijalne važnosti na ovom putu jes-te da razvijamo naše intelektualne sposobnosti, da ja-čamo naše obrazovne ustanove i da gradimo i nove, da potičemo istraživački duh i našu sposobnost interpre-tacije izvora islama. Moramo biti u toku onoga što predstavlja klasično i savremeno vjersko mišljenje i na Istoku i na Zapadu, moramo vladati metodologijom ra-zumijevanja islamskih znanosti, podsticati pobožnost i etičke vrijednosti... To će nam osigurati sposobnost ra-zumijevanja i punog življenja islama u evropskom kon-tekstu, kao i Božje zadovoljstvo, ako Bog da.NAŠ NAROD ZASLUŽUJE PUNO BOLJE I VIŠEU tom smislu, koliko pratim medije i reakcije ljudi, ne samo muslimana, Vaši su javni nastupi, od kada ste po-stali reisu-l-ulema, za mnoge bili ohrabrujući. Naime, čini se da ste svojom smirenom pojavom i odmjerenim rije-čima unijeli nadu da može biti bolje. Sa Srebreničanima i ostalim Podrinjcima često ste provodili svoje vrijeme. Zvali su Vas "narodni muftija". Hoćete li biti i narodni rei-su-l-ulema? Uostalom, bez da se osvrćemo u bližu i da-lju prošlost - može li se i treba li se uopće biti drugačiji? Na čelu sam Islamske zajednice, koja bi po svojoj defi-niciji i poslanju trebala da bude najbliža čovjeku, jedin-stvenom Allahovom stvorenju koje ima sijaset nedaća i s kojima se katkada teško nosi. U našim džamijama i mesdžidima on bi trebao da može naći svoj duhovni smiraj i zadovoljstvo, prije svega. U tome je radost misije Islamske zajednice. Mi tu misi-ju ne možemo postići ako nismo uz narod i ta blizina nikada ne smije biti izgubljena. Problemi našeg naroda moraju odzvanjati u strukturama Islamske zajednice, moramo ih čuti i na njih se usmjeravati, kako bismo doprinijeli njihovom otklanjanju. Bili ste jedan od organizatora otpora u rodnom Gra-dačcu. Nedugo nakon imenovanja za tuzlanskog muf-tiju 1993., zajedno s još devet članova delegacije Ok-ruga Tuzla, zarobljeni ste u Konjicu i odvedeni u logor HVO-a. Slobodu ste ugledali sedam mjeseci kasnije. Prošlo je 17 i pol godina od rata u BiH, ali rat kao da još uvijek traje. Kako iz današnje perspektive gledate na ratne godine? Možete li nam odgovoriti na pitanje koje si neki Bošnjaci često postavljaju, udarajući se pritom u tvrdu bosansku glavu: jesmo li kao narod uopće izvukli pouke iz ratnih dešavanja - patnji i žrtava? Ne bih rekao da nismo izvukli pouke iz svega što nam se dešavalo u vrijeme agresije na našu domovinu; mo-žda ih nismo dovoljno artikulirali i pretočili u svakod-nevni život. Nedostaje tu organiziranog intelektualnog i institucionalnog angažmana, jer to i treba da oblikuju i prezentiraju naše intelektualne snage. U vrijeme ag-resije smo vratili naše nacionalno ime, jezik, svijest o domovini i obavezi žrtve za nju itd. Nažalost, danas je riječ destruktivaca puno glasnija i ima više snage nego konstruktivne ideje i primjeri ko-jih sigurno ima. Ponekada imam dojam da nam se pe-simizam u javnom prostoru nameće kao način da nas se stalno drži u nekom stanju ukočenosti, mirovanja i nečinjenja, zbog čega i imamo političke i društvene te-škoće, rast siromaštva i odsustvo vizije razvoja Bosne i Hercegovine. Zabrinjavajuća je politička paraliza koja blokira odvijanje temeljnih društvenih tokova, nedo-pustivo je da tek rođena djeca budu žrtve neodgovor-nih političkih elita. Žalosno je da Fata Orlović više od 15 godina čeka da joj se vrati uzurpirana imovina i izmjesti iz njenog dvoriš-ta nelegalno izgrađena crkva... Naš narod zaslužuje puno bolje i više, to zaslužuju šehidi i njihove porodice. S druge strane, u našem narodu postoji jako sjećanje na naše žrtve i jasna svijest o temeljnim vrijednostima našeg nacionalnog i državnog identiteta. To nas sve hrabri i pokazuje da narod ima snagu da sagleda i valo-rizira ono što je važno, usprkos neradu političkih i na-cionalnih elita, kao i da odbrani vrijednosti nastale to-kom odbrane od agresije i herojske borbe i da ne do-pusti da se izbrišu nečijim diktatom ili političkom od-lukom. Nedavno ste izjavili da "povratak muslimana/Bošnjaka na Drinu znači očuvanje BiH" te da se radi o "presud-nom momentu u povijesti Bošnjaka". Možete li nam reći što bi to po Vama bio održiv povratak u Republiku Srp-sku? Održiv povratak prognanih i izbjeglih je jedna od naj-važnijih zadaća države Bosne i Hercegovine, ali i me-đunarodne zajednice, koja je prihvatila Dejtonskim sporazumom obavezu povratka prognanih i izbjeglih. Štaviše, podrška održivom povratku je temeljni ljudski i duboko etički zahtjev, jer se uspješnom realizacijom povratka ublažavaju posljedice Agresije i Genocida. U protivnom, kao ljudsko društvo pokleknut ćemo pred rezultatima brutalne sile i zločina protiv čovječnosti. Uvjeren sam da se ovo ne tiče samo Bosne i Hercegovi-ne, nego cijeloga svijeta, jer na neutraliziranju poslje-dica zločina zrcali se savjest čovječanstva. Zato niko ne može biti ravnodušan prema obavezi održivog povratka izbjeglica, a mirenje i prihvatanje onoga što nastaje na zločinu i nepravdi protivno je naravi čovjeka. Drina na stvarnoj i simboličkoj ravni za Bošnjake ima višestruki značaj, a uz sve to, već jedno stoljeće, ona je masovna grobnica Bošnjaka, što je čini specifičnom ev-ropskom rijekom – rijekom masovnom grobnicom. Stoga je pitanje povratka pitanje moralne odgovornosti prema žrtvama i moralne dužnosti borbe protiv rezul-tata i posljedica zločina. Međutim, povratak na Drinu je, pored toga, i pitanje naše budućnosti i opstanka na ovim prostorima. Imajući na umu sve te činjenice, Is-lamska zajednica je ovu godinu proglasila godinom po-četka intenzivne obnove Aladže džamije u Foči, kako bi istakla važnost Foče i Podrinja, te ohrabrila Fočake i Podrinjce da se vrate na svoja ognjišta. Kada govorimo o održivom povratku onda to podra-zumijeva punu sigurnost i ravnopravnost, mogućnost zapošljavanja i dostupnost uživanja svih nacionalnih prava. Snažno se zalažemo da se svi vrate na svoja imanja, da se svim prognanim Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalim osiguraju isti uvjeti i mogućnosti za povratak. Islamska zajednica ne samo da podstiče i hrabri sve prognane i izbjegle da se vrate na svoja og-njišta, nego im preporučuje, ako nisu u mogućnosti da se vrate, da sačuvaju svoju imovinu i ne prodaju u bes-cijenje. Popis stanovništva je jedan od mnogobrojnih predsto-jećih izazova za Bošnjake i Bosnu. Na koji način se Islamska zajednica uključuje? Čini se da će sljedeći popis, baš kao i prošli, pokazati da su Bošnjaci većinski narod u BiH. To bi moglo značiti da će Bošnjaci statistič-ki činiti možda 60% stanovništva, koje je trenutno stisnu-to na oko 24% teritorija. Iz toga slijedi da Bošnjaci imaju doista najviše interesa da sačuvaju BiH u njenim posto-jećim granicama. E sad, iako je i bez te činjenice posve jasno da je svako zagovaranje bošnjačke države, za-sebne vojske i slično za Bošnjake jednako propasti, me-ne muči koja je cijena održanja Bosne i Hercegovine za Bošnjake? Odnosno, kojeg se to dijela našeg identiteta moramo odreći, i trebamo li se uopće, da bi BiH opsta-la i da bi se pronašlo kompromisno rješenje u odnosima sa Hrvatima i Srbima? Predstojeći popis stanovništva ima sudbonosni značaj za Bošnjake i našu buduću poziciju u Bosni i Hercego-vini, zbog toga što se može desiti da se popisnim inži-njeringom i potencijalnom zloupotrebom dobije netač-na slika o našem broju. Zbog toga Islamska zajednica nastoji ukazati na te opasnosti i zahtijeva da se otklone uočeni propusti. Još jednom treba podsjetiti da mi ne-mamo etničkih muslimana, imamo samo Bošnjake, čiji je jezik bosanski, a vjera islam. Ta se činjenica mora uvažiti u popisnim materijalima i procedurama. Zato pozivam sve Bošnjake i Bošnjakinje da krajnje oz-biljno i odgovorno pristupe popisu stanovništva, a po-sebno je važno da se obrazovane i kompetentne osobe prijavljuju za članove u lokalnim popisnim komisija, koje će imati bitnu ulogu u cijelom ovom procesu. Žao mi je što politički predstavnici Bošnjaka i intelektualna zajednica nisu mnogo ranije uočili ove probleme i po-duzeli adekvatne mjere prilikom donošenja važnih od-luka, te razvijali programe permanentne nacionalne edukacije našeg naroda. To su morali učiniti i ne vidim nikakav prihvatljiv izgovor i opravdanje zbog čega je to propušteno. Nažalost, naš narod je u nacionalnom smislu zapušten, jer oni koji su trebali nisu mu osigu-rali kontinuiranu i kvalitetnu nacionalnu edukaciju. Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, siguran sam da se Bošnjaci ne moraju odricati bilo kojeg dijela svoga identiteta da bi sačuvali cjelovitost države Bosne i Her-cegovine. Od nas to niko nema pravo tražiti, kao što ni mi ne tražimo od bilo koga da se odriče svoga identite-ta zarad zajedničke države. Zajednička država se gradi i jača punom ravnopravnošću svih njenih konstitutivnih identiteta. Prema tome, cjelovitost bošnjačkog nacio-nalnog identiteta nije nikome prijetnja i opasnost, niti za takve strahove ima ikakvih povijesnih opravdanja. Takva konstrukcija može biti produkt čiste zlobe i pre-drasuda. Bosna i Hercegovina mora biti država u kojoj će svi njeni narodi i građani moći da žive puninu svoga identiteta i ona mora biti komotna za sve. Takav oblik društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini je nužan i uz malo dobre volje može se postići. BIH NE SMIJE BITI ŽRTVA NIČIJIH STEREOTIPA KOJI POSTOJE PREMA TURSKOJ Jedna od čestih primjedbi koje se upućuju Islamskoj za-jednici u BiH je njeno "uplitanje" u politiku. Budući da se politika tiče i vjerničke populacije čini se da se niti jed-na vjerska zajednica ne može posve distancirati od nje. No, gdje je granica? Uostalom, koja je linija razdvajanja između sekularnog i vjerskog u BiH? Voljeli bismo da oni koji prigovaraju Islamskoj zajed-nici uplitanje u politiku, prije toga, vide uplitanje poli-tike u rad Islamske zajednice. Islamska zajednica podr-žava načelo odvojenosti države i vjerskih zajednica, međutim, društvo čine i vjernici različitih orijentacija. Svako mora imati mogućnost da, u skladu sa zakonom, iznosi svoje ideje i stavove. Od tog prava i mogućnosti ne mogu biti izuzete vjerske zajednice. Štaviše, mi imamo i obavezu da štitimo prava vjernika kada su ug-rožena. U tome nas se ne može spriječiti pod optužbom da se miješamo u politiku, kao što se to nerijetko čini. Država ne može preferirati jednu vjersku zajednicu, davati joj bilo kakve privilegije, ali isto tako ne može ni arbitrirati u javnom prostoru s ideoloških pozicija. U Vašim predizbornim nastupima i kandidatskom prog-ramu dali ste naglasak na potrebu većeg angažmana žena u Islamskoj zajednici. Znamo da je položaj žene u islamu ujedno i jedno od najosporavanijih i najkritizirani-jih mjesta u islamu od strane Zapada. Kako biste Vi oci-jenili položaj muslimanke u bosansko-hercegovačkom društvu općenito, a potom i u samoj Islamskoj zajedni-ci? Mi kao Islamska zajednica nemamo nikakvih adminis-trativnih, ideoloških ili teoloških prepreka niti predra-suda prema aktivnom angažmanu i doprinosu musli-manke razvoju društva i Islamske zajednice. Nesra-zmjer u zastupljenosti ili kvalitetu zastupljenosti je pi-tanje koje je stvar našeg ljudskog odnosa, nedovoljno posvećene pažnje, zanemarivanja, a nikako problem koji ima veze s islamom ili svoje uzroke vuče iz islam-skog učenja. Naša je orijentacija da otklonimo naše ljudske propuste u pružanju mogućnosti za aktivno participiranje muslimanki u radu organa i ustanova Is-lamske zajednice. O ravnopravnosti i zastupljenosti žena u bosanskoher-cegovačkom društvu postoje određene organizacije i agencije države koje se brinu. Mogu se čuti primjedbe da ta ravnopravnost i uključenost nije na željenom ni-vou. S druge strane, mi imamo slučajeve muslimanki koje nose maramu, a koje nailaze na prepreke u ostvariva-nju svojih prava. Posebno se to odnosi na diskriminaciju prilikom zapoš-ljavanja. Mi ukazujemo na taj problem i nastojimo da se on čim prije otkloni, a naročito bi javne institucije trebalo da budu pošteđene ove vrste diskriminacije. U programu koji je pratio Vašu kandidaturu najavili ste izmjene Ustava Islamske zajednice u BiH. Koje su ključne izmjene i što muslimani mogu očekivati od novog Usta-va? Proces koji treba da dovede do izmjene Ustava Islam-ske zajednice je u toku. Nalazimo se u fazi izrade prije-dloga amandmana, koji će biti upućeni na javnu ras-pravu u organe i ustanove Islamske zajednice. Javna rasprava će dati konačnu formu predloženim izmjena-ma. Naša intencija je da se ovim promjenama osigura što funkcionalnije jedinstvo Islamske zajednice, potak-nu procesi čvršćeg udruživanja s drugim zajednicama muslimana u okruženju, te promjene u dosadašnjoj or-ganizacionoj strukturi Rijaseta i na koncu jačanje sre-dnjeg nivoa u Islamskoj zajednici, koji se odnosi na rad muftijstava. Nadamo se da će naša temeljna intencija dobiti podršku i da će javnom raspravom, konstruktiv-nim prijedlozima i sugestijama, biti kvalitativno ojača-na.  Turska je sve prisutnija na Balkanu. Mnogi će joj zamjeriti navodni ekspanzionizam osmanskog tipa. No, koliko je meni poznato, nismo čuli da su se Hrvati, Srbi i Crnogor-ci imalo bunili na turska izdašna ulaganja u njihove po-srnule ekonomije. S druge strane Bošnjaci, koji većinom ne sumnjaju da je turski narod prijateljski, sve češće is-kazuju negodovanje prema tolikim ulaganjima u Bosni susjedne zemlje. Što vi mislite o povijesnim i sadašnjim sudbinskim isprepletanjima Bošnjaka i Turaka? Turska je važna zemlja i važan partner ne samo bal-kanskih država, nego i ključnih zemalja na globalnoj sceni. Raduje nas njen prosperitet i smatramo da dobre političke odnose i prijateljstvo naših naroda treba pra-titi intenzivnija ekonomska saradnja i kulturna ra-zmjena. Naš narod teško živi, velika je nezaposlenost i jedino ulaganje u privredu Bosne i Hercegovine i eko-nomska inicijativa mogu promijeniti postojeće stanje. I do nas su doprle vijesti o nesrazmjeru investiranja tur-skih firmi u okolne zemlje u odnosu na Bosnu i Herce-govinu. Taj debalans treba ispraviti, a velike riječi za-mijeniti velikim investicijama. Želimo da Bosna i Her-cegovina bude na čelu liste zemalja po obimu i kvalite-tu turskih ulaganja, jer nema razloga da tako ne bude. Nadalje, Bošnjaci i Turci imaju duge povijesne i kul-turne veze, imaju jedan dio zajedničke povijesti, mate-rijalne i duhovne kulture, porodične veze i slično. Veli-ki broj Bošnjaka je u različitim periodima emigrirao u Tursku i to je važan potencijal za jačanje međusobne saradnje. Bosna i Hercegovina ne smije biti žrtva ničijih stereoti-pa koji postoje prema Turskoj, te bježati od razvijanja međusobne saradnje koja će biti od koristi za obje zem-lje. Naravno, kada govorimo s pozicije Islamske zajednice, mi smo svjesni određenih razlika i drugačijih iskustava u organizaciji i vođenju vjerskih poslova. Mi smo, uz saradnju, predani čuvanju i daljem razvoju svoga iskustva vjerske edukacije, organiziranja i vođe-nja islamskih poslova u interesu Bošnjaka i svih člano-va Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.