Na džumi, 18. travnja 2014., bio sam u Varaždinu, gradu baroka. Pozvali me mladi iz Varaždina na druženje. Formirali su OKM, Omladinski klub muslimana, pa su to kao proslavili u petak jednom dobro organiziranom roštiljadom. Njihov imam i moj prijatelj Abdulah ef. Imširović povezao me tako da sam u Varaždinu klanjao džumu-namaz, a poslije se lijepo družio sa džematlijama.

Nekoliko sam puta bio u džematu Varaždina i uvijek je sve odisalo nekom tihom radosti. Bio sam prije i na nekoliko džuma u tom baroknom gradu, pa kad su me znali pitati kamo ću, a ja fino odgovaram idem na baroknu džumu.

Zahvaljujući braći Salajdinu, Nedžmedinu i Samidinu Aliliju, Hasanu Tanoviću, Enesu Bajriću, Đemilu Karamoviću, Muwafaqu Al-Abduliju, Enveru Pavici, Zendelu Pajazitiju i drugima, kao i naporima Mešihata Republike Hrvatske i razumijevanju varaždinskih struktura vlasti danas u Varaždinu imamo doista lijep i ugodan Mesdžid.

Nedavnim povratkom na dužnost imama prof. Abdulaha ef. Imširovića muslimanska zajednica kao da je živnula. Roditelji uredno dovode svoju djecu na vjeronauk u mesdžid, a kako vidimo i mladi su se trgnuli i osnovali OKM, što je sasvim u redu, jer na mladima svijet ostaje, koliko god mi stariji želimo poživjeti duže. Upravo zato Islamska zajednica Hrvatske toliko inzistira na mladima i nudi im niz pogodnosti.

Osnivanje varaždinskog OKM mladi su htjeli proslaviti jednim posebnim druženjem sa džematlijama Varaždinskoga džemata, kojemu pripadaju, osim Varaždinske, još i Međimurska i Križevačko-koprivnička županija. Druženjem će se upoznavati, nalaziti zajedničke interese itd. Valja znati da u Varaždinskom džematu nema nacionalne skupine koja prevladava. Među džematlijama imamo Albanaca, Bošnjaka, Hrvata, Roma,  Sirijaca, Sudanaca, Alžiraca,Turaka, Iračana…

Pri džumama ili bilo kojih drugih islamskih događanja nema odvajanja u nacionalne skupine, jer svi u ovom Džematu znaju da smo jedno u Allahu Milostivom. Tako je i među mladima. Omladina je sama izdvojila sredstva za roštiljadu a pripomogli su i njihovi roditelje donijevši kolače, sokove, sladoled...

Tako s dogodilo da sam i poslije džuma namaza ostao u Varaždinu, a nešto kasnije pridružili su mi se novi gosti iz Zagreba, obitelj Mešić, muallima Emina, ef. Mirza i u Varaždinu ustoličeni mujezin njihov mlađi sin Lukman

Avdo-efendija i ja proveli smo obitelj Mešić Varaždinom, kojega obojica dobro poznajemo; Avdo-efendija zato što je ovdje već drugi put imam, a i ja sam s Varaždinom vezan brojkom dva budući da su mi dvije žene bile ljupke Varaždinke, Kad smo se vratili u Mesdžid gdje su mladi već u dvorištu uredili roštilj koji je ugodno rasipao plavi dim u vedru varaždinsku noć.

Dobro smo se počastili, klanjali akšam i jaciju i sretno se vratili doma u Zagreb. Možda vrijedi spomenuti da je Lukman bio najmlađi mujezin koji me je pozivao na molitvu. Činio je to kao pravi profesionalac i nije nam preostalo ništa drugo nego da svi uzmemo abdest i krenemo da izvršimo svoju obvezu. Bilo je divno upravo zato što su akšam-namaz i jaciju-namaz vodili Mirza-efendija i Lukman. Otac i sin. I – funkcioniralo je savršeno. Fotografije neka budu svjedoci našega petka u Varaždinu.

Hvala domaćinima. Hvala Abdulahu ef. Imširoviću.

Kemal Mujičić