“U 2001. i 2011. godini na Zapadu je provedena analiza o zastupljenosti muslimana u medijima. Prva studija pokazala je da je medijska zastupljenost muslimana, kada je riječ o ekstremizmu, dva posto, a da je zastupljenost glavnine 0,1 posto. Ljudi su posredstvom medija vidjeli samo crnu stranu. Druga studija pokazala je da je zastupljenost ekstremizma u muslimanskim zemljama sa dva porasla na 27 posto. Zastupljenost glavnine uopće se nije promijenila, ostala je na 0,1 postoˮ

Piše: Elmedin Bišić

Profesor John Luis Esposito došao je u Sarajevo s ciljem da održi predavanje o perspektivi muslimansko-kršćanskog dijaloga. Posjetu smo iskoristili da porazgovaramo o toj, ali i o drugim aktuelnim temama iz svijeta.

Profesore Esposito, kako vam se čini Sarajevo? Sukob civilizacija, istočne i zapadne, određivalo je poziciju ovog grada stoljećima. Kakav je vaš stav o ovom pitanju?

Mislim da je Sarajevo kozmopolitski grad. Kad kažem kozmopolitski, mislim na njegovu pluralističnost. U njemu vidite historiju koja ima multietničku pozadinu, kako u arhitektonskom tako i u svakom drugom smislu. Stari grad je fascinantan. Dok hodate njime, njegovu historiju možete vidjeti u njegovim građevinama. Također, u razgovoru s ljudima, osluškujući njihove stavove, brige i predrasude možete vidjeti da je ovo multietnično i multireligijsko društvo. Tenzije i konflikti su postojali, ali se primijeti da se sve pokušava vratiti na staro da bi se moglo ići dalje. Ako me pitate s kojim bih ga gradom usporedio, rekao bih da je to Bejrut. Vrlo su slični.

Neki za vas tvrde da ste stručnjak za pitanja Bliskog istoka, drugi navode da ste jedan od najutjecajnijih profesora u svijetu. Radili ste kao konsultant, zatim ste osnovali neke važne institucije. Nagrađivani ste kako na Istoku tako i na Zapadu i lista tih nagrada veoma je duga. Svoje titule rijetko ističete, o sebi gotovo da i ne govorite. Kako vi definirate sebe glede onoga što radite?

Dopada mi se vaš opis. Moj primarni cilj je da budem uspješan učitelj, predavač i pisac. Sigurno je da se ponosim onim što sam uradio. Ja sam neko ko je odlučio da bude profesor. Mislim da je posao koji radim važan. Nekad mi se oblast u koju sam davno zakoračio činila kao oblast s kojom nikada neću dobiti posao. Ispostavilo se da se to polje naglo aktueliziralo, pa stoga imam karijeru na koju mogu biti ponosan. Ne ističem titule i mislim da je to osobina Amerikanaca. Mi, općenito, to mnogo ne ističemo. Premda, kad razmislim, ja sam samo čovjek kao i svi drugi, ništa više.

Vi ste strastveno predati svojoj viziji. Stoga, osjećam potrebu da pitam: šta vas je prvo navelo da počnete razmišljati o tome?

Ja sam kao mlad bio franjevac. Poslije sam postao mladi katolički teolog. Radio sam na svom doktoratu i nikad nisam namjeravao izučavati islam. Šef odsjeka mi je savjetovao da prije nego završim doktorat proučim sve religije, što sam ja uporno odbijao. Htio sam završiti doktorat i nastaviti sa svojim životom. Nisam znao mnogo o islamu, o Bliskom istoku, ali odrastati u Americi tih dana i posmatrati način na koji su muslimani bili predstavljani nije bilo baš atraktivno. Međutim, desilo se da sam se ipak odlučio uzeti kurs iz islama. Studirao sam s profesorom Ismailom al-Farukijem, a tu su bili još neki muslimani, što je tada bilo dosta neobično. To su bili muslimani od Nigerije do Malezije. Proučavajući islam bio sam iznenađen da osim što sam znao da postoji veza između kršćanstva i judaizma, postoji veza između judaizma, kršćanstva i islama. Da, nakon svega sam se zainteresirao za islam. Shvatio sam da je to fascinantna religija. Inače, religija nikad nije dosadna, neki ljudi iz tog domena jesu, ali religija ne.

Koliko je ono čemu svjedočimo danas povezano s historijskim konfliktom na relaciji kršćanstvo – islam? Jesu li ovo reperkusije iz davne historije?

Mislim da postoji dodirna tačka. Religija ima određen utjecaj, ali današnji konflikti izrasli su iz specifičnih političkih, ekonomskih, regionalnih i drugih situacija. Mnogi od njih su konflikti između nacija i interesa koje te nacije zastupaju. Kad ljudi uđu u konflikt, ne vide protivnika samo u drugoj naciju, nego vide naciju koja je predominantno, naprimjer, kršćanska ili muslimanska. Kad tako počnu gledati na stvari, osvrću se na događaje iz historije, pitaju se može li se nešto naučiti iz historije, odnosno jesu li zavađene strane već bile u konfliktu. Činjenica je da su historijski islam i kršćanstvo, odnosno zemlje Zapada i Istoka, imale serije konflikata. Svi to znamo. Ipak, ne bih se složio s tvrdnjom da u svijetu postoje konflikti koji su predominantno religijski. Većina njih ima političku i ekonomsku realnost. Naprimjer, Palestina i Izrael, to je sve zbog okupacije teritorija. Ljudi u tim sukobima imaju svoje interese. Jevreji će zastupati svoje stavove koji su bazirani na religiji i politici, muslimani i kršćani također. Imate primjer Sjeverne Irske gdje su protestanti i katolici u konfliktu. Dakle, da sublimiram: religija jeste faktor, ali, općenito, ključne poluge u ovim konfliktima jesu politika i ekonomija.

Šta je temelj pogrešne interpretacije islama i muslimana današnjice? Je li to krivica Istoka ili Zapada?

To je zaista kompleksno pitanje. Osvrnimo se na situaciju u Americi. Kad sam počeo izučavati islam u kasnim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, ta religija i njezin muslimanski svijet bili su nepoznanica. Sve se počelo mijenjati s Iranskom revolucijom. Najednom smo na televiziji vidjeli ljude koji uzvikuju parolu “Smrt Americi”. Ono što su Amerikanci tada vidjeli bio je Homeini, zatim Libija i Gadafi, napadi na ambasade, Iračko-iranski rat, Sadam Hussein, invazija na Kuvajt, Bin Laden i drugi. Postupci manjinskih ekstremista povezivani su s religijom i kulturom muslimana. Dakle, ako imate ekstremiste, čak i u manjem broju u svim tim zemljama, ljudi pomisle da je to nešto u njihovoj religiji jer oni tvrde da ubijaju u ime islama. Ja imam prijatelje koji me i sada kad putujem u muslimansku zemlju pitaju: “Je li tamo sigurno?ˮ To me pitaju čak i kad putujem za Sarajevo.

Vaši komentari u knjigama i na predavanjima često su na udaru kritike. Najčešće kritiziraju oni koji najmanje znaju. Smije li neko kritizirati bez prethodnog znanja o temi?

Mislim da su neke od kritika došle od ljudi koje ne znaju mnogo. Dobijam mnogo mailova. To su ljudi koji pišu u afektu. Istina, ponekad kritike dolaze od ljudi iz akademskog kora. Ti ljudi pišu tako jer se moje mišljenje ne podudara s onim što vide na televiziji i internetu. Oni mi često pišu i citiraju ljude koji također ne znaju. Njihovo razumijevanje mene nije zasnovano na mojoj knjizi, nego su pročitali nekog ko je rekao da sam ja nešto rekao. Kritiziranje muslimana i islamskih uvjerenja ne mora eksplicitno značiti da ste protiv toga. Ukoliko to kažete, to je fer. Milioni dolara su otišli individualcima i grupama koji rade na antiislamskoj propagandi i antiislamskoj retorici. Mnogi od njih imaju internet-stranice koje prvenstveno napadaju islam.

Spomenuli ste milione donacija. Odakle dolaze tolike sume novca? Ko plaća te ljude?

Postoji cijela mreža fondacija. U nekima su filantropi koji daju novac različitim ljudima. Oni možda nisu ni svjesni u šta se njihov novac troši. Drugi tačno znaju šta finansiraju. Znate, to su grupe poput “Jihad Watchaˮ ili publikacije “Front Pageˮ. To rade ljudi koji su desničari, ili su politički motivirani, ili su pak cionisti. Njih finansiraju imućni individualci.

Upoznati ste s dešavanjima na Bliskom istoku. Šta se tamo zaista dešava?

Iz historije cijelog tog regiona znam da su vlade i pojedinci bili pod prijetnjama ekstremističkih grupa. Međutim, stvarni problem ovih zemalja su autoritativne vlade koje su, bilo da su sekularne ili religijske, ipak autoritativne. One nisu osiguravale učešće građana u procesima niti su se trudile da osiguraju ljudska prava. Onda se desilo “arapsko proljećeˮ koje je bilo dosta različito u svim ovim zemljama. Sviđalo vam se to ili ne, stranke koje su dobile izbore jesu grupe koje su posljednjih nekoliko decenija bile mirne iako su bile zatvarane i zabranjivane. Sad ćemo reći da je Mursijeva vlada pala. Sve vlade padaju, ali, recimo, u Egiptu, demokratski proces nije u potpunosti dosegnut. Mursi nije imao kontrolu vojske i policije, niti kontrolu medija. Imao je neke ovlasti, ali je imao i jednu veliku grupu ljudi koji su željeli vratiti stari sistem.

Mubarak je otišao, Ben Ali je pobjegao iz zemlje, Gadafi je ubijen. Čeka li ovakav scenarij i Assada?

Mislim da je Mubaraku poručeno da se drži podalje od vlasti. To mu je poručila vojska, iako je dugo bila uz njega. On je dio starog sistema i nikada se neće vratiti. Da se u Tunisu desio značajan preokret u povratku starog sistema, Ben Aliju nikada ne bi dopustili da ponovo preuzme vlast. Situacija u Siriji je vrlo ozbiljna. Ako bi Assad napustio Siriju, morao bi naći mjesto gdje je potpuno siguran. On u Siriji nije siguran, niti će to ikada biti ako tamo ostane.

Kako posmatrate pitanje religijskog pluralizma? Je li to izazov na koji moramo odgovoriti?

Mislim da je to ključni izazov u 21. stoljeću. Dakle, ja mislim na pluralizam generalno, ne samo u religijskom smislu. Mislim da je pluralizam prisutan u mnogim dijelovima svijeta, ali se bojim da je pod pritiskom čak i u Evropi i u Americi. Postoji velik broj ljudi koji vjeruju u pluralizam, ali također postoji i značajna manjina koja je prijetnja njegovim vrijednostima i principima. Napominjem, u zavisnosti od toga kako se politička situacija bude odvijala, ova manjina može postati većina. Danas je pluralizam pod svojevrsnom opsadom.

Kada prosječan jevrej ekstremist izvrši atentat na poznatu osobu iz svoje zemlje, onda ga distanciraju od većine jevreja? Isto je s kršćanima. Međutim, kad musliman učini isto, cijeli narod je pod lupom. Zašto se problemi generaliziraju samo kod muslimana?

Mislim da je to kod onih koji islam i muslimane vide kao prijetnju. Za mnoge druge to nije tako, ali je proizvod ignoriranja ili visokog utjecaja medija, politike i političkih komentatora koji su u Americi i Evropi slobodni da o muslimanima kažu stvari koji nikada ne bi smjeli reći o jevrejima i kršćanima. Čak i kad bi htjeli reći ili napisati nešto, to se ne bi objavilo. Nekoliko godina unazad mogli ste pisati protiv jevreja. Onda smo prvo počeli govoriti o tome, pa smo to imenovali i ocijenili neprihvatljivim, pa smo naposljetku počeli pisati o nečemu što danas zovemo antisemitizam.

To nije slučaj s islamom i muslimanima. Navest ću vam primjer. U 2001. i 2011. godini na Zapadu je provedena analiza o zastupljenosti muslimana u medijima. Prva studija pokazala je da je medijska zastupljenost muslimana, kada je riječ o ekstremizmu, dva posto, a da je zastupljenost glavnine 0,1 posto. Ljudi su posredstvom medija vidjeli samo crnu stranu. Druga studija pokazala je da je zastupljenost ekstremizma u muslimanskim zemljama sa dva porasla na 27 posto. Zastupljenost glavnine uopće se nije promijenila, ostala je na 0,1 posto.

Nedavni napad islamista u Keniji okarakteriziran je terorističkim činom. Čin Andersa Breivika nije. Šta mislite o tome?

On jeste terorist. Samo, iz nekog razloga, u medijima nisu htjeli koristiti tu riječ.

Zašto?

To je dobro pitanje. Ako pogledajte Breivika, vidite opasnost jer nije sam. Mnogo ljudi s ovih stranica koje sam gore spominjao su s njim. To su Robert Spencer, Daniel Pipes i drugi. Na drugoj strani, oni kritizirajuju mene i ono što radim. Ali, čak i kada me kritiziraju, ne čine to zato što čitaju ono što pišem, nego zbog toga što ljudi poput njih govore. Tu imate internacionalne dimenzije i reperkusije ovog problema. To je ono što ovaj problem čini opasnim. Nije to samo pitanje slobode govora. Ja vjerujem u slobodu govora. Recimo, znam da društvo ima način za marginaliziranje ljudi koji su antisemisti. Ti ljudi gube poslove, a u društvu marginalizirani. Međutim, to se još ne dešava s muslimanima. Tu i dalje imamo problem.

Igra li papa značajnu ulogu u procesu pluralizma? Šta mislite o dosadašnjem radu pape Francisa? Je li ponovio grešku svog prethodnika Benedicta XVII iz Regensburga?

Papa igra značajnu ulogu, kao i drugi vjerski lideri. On je vrlo simbolična figura i nije važan samo u katolicizmu. Ako pogledate internacionalne medije, vidjet ćete da prenose ono što papa govori. Benedikt je, po mom mišljenju, imao konzervativniji stav o pitanju islama. Mislim da je papa Francis napravio drukčiji pristup. On je u isto vrijeme i papa i lider crkve. Za njega je zajednica veoma važna. On smatra da ako neko vjeruje u nešto, mora shvatiti da u svijetu postoje različitosti u vjerovanju. Mislim da se do sada pokazao kao veoma konstruktivna snaga. On nije napravio grešku koju je svojim govorom u Regensburgu napravio Benedikt. Benediktu je trebalo dosta vremena da se distancira od toga. Ono što je rekao za muslimane bilo uvredljivo. Ovaj papa nije takav. Većina ljudi više ne spominje Benedikta. Njegova poruka bila je uvredljiva.

Kratka biografija

John Luis Esposito je rođen 1940. godine u New Yorku. Odrastao je u tradicionalnoj katoličkoj porodici. Deset godina života proveo je u manastiru. Nakon toga postaje mladi katolički teolog. Istraživao je kršćanstvo, judaizam, budizam i islam. Fasciniran je islamom, a izučava ga od trenutka kad je prvi put počeo učiti o njemu. Veliki je zagovornik čvršćih muslimansko-kršćanskih veza. Autor je nekoliko knjiga od kojih izdvajamo “The Oxford Encyclopedia of modern Islamˮ te “The Oxford Dictionary of Islamˮ.

Izvor: www.novovrijeme.baStavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Islamske-zajednice.hr