Odmah na početku ovog kratkog osvrta na  nesretne događaje u Parizu i Francuskoj želim naglasiti da nemam namjeru nikome se opravdavati. Glasno osuđujući ovaj teroristički i kukavički čin, kao musliman i kao autohtoni Europljanin, osjećam veliku ljutnju što se po ko zna koji put moja uzvišena vjera i moj časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., dovode u vezu s nasiljem, teorizmom i  zločinačkim činom.  U isto se vrijeme nadam da ljudi otvorena uma razumiju uzroke, cijeli scenarij i posljedice ovog događaja i da sebi neće dopustiti da im se nametne stav određenih političkih i interesnih krugova.   Tko zapravo stoji iza ovog terorističkog akta, i tko od svega ovoga  ima najviše štete,  a tko će dobro profitirati te kakve ćemo  posljedice u najbližoj budućnosti imati,  ključna su pitanja  koja se nameću nakon ovog krvavog zločina koji je potresao Pariz i Francusku?

Poslije ovog gnjusnog čina, predviđam da će  pojedini novinari, publicisti i   pisci, kao i mnogi političari, još više vrijeđati časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., (Tek sada treba očekivati navalu karikatura), izazivajući muslimane i testirajući njihovo strpljenje, a europska će društva općenito pokazati još veće nerazumijevanje prema islamu, nepovjerenje prema muslimanima i islamskoj zajednici.  Činjenica je da je demografska slika Europe na strani muslimana  i  da se Europa uveliko  mijenja. Uz to, valovi novih imigranata, uglavnom muslimana, svakodnevno pristižu u Europu. To će, sigurno, neki pokušati zaustaviti i  promijeniti.  Naravno,  i  priznanje Palestine  sada će pasti u drugi plan. A upravo neriješeno palestinsko pitanje krije mnoge dileme ali i odgovore na trenutnu sigurnosnu situaciju i međunarodne odnose.  Uz to, antiislamska i ksenofobna desnica u Europi će doživjeti još veći uzlet, a ne zaboravimo da se njihova politička platforma temelji na neskrivenoj netoleranciji, da ne kažemo na neprijateljstvu,  prema islamu i muslimanima. To i jest cilj organizatora ovog terorističkog čina iza kojeg sigurno ne stoje muslimani, barem pravi muslimani koji razumiju svoju vjeru i poštuju i vole svoga Poslanika.   Jer, časni bi se poslanik Muhammed, s.a.v.s.,  zgrozio na ovakvu obranu njegove časti;  ogradio bi se od njega,  u to sam potpuno uvjeren.  Poslanika  su pokušali u više navrata  ubiti, a vrijeđanje i osporavanje je trpio svaki dan, kako u Mekki  tako i u Medini, pa je kasnije oprostio svojim neprijateljima. Nije se svetio.  Prisjetimo se samo stanovnika Taifa, kako su se ružno ponijeli prema njemu , kada ih je pozvao u islam.  Kamenjem su ga istjerali iz grada uz najgore moguće povike i verbalne uvrede, koje su sigurno bile gore nego nesretne satirične karikature stradalih pariških novinara, koje uopće ne opravdamo, kao i nasilje nad njima,  pa im je Poslanik opet oprostio te molio Allaha Milostivog za njih; da ih uputi na pravi put. Sjetimo se Hinde, najozloglašenije neprijateljice Poslanika i prvih muslimana. Iako je javno poticala na ubojstvo Muhammeda, s.a.v.s., i prvih muslimana, te organizirala ubojstvo poslanikovog voljenog strica Hamze  čije je tijelo izmasakrirala, odsijecajući mu uši i nos,  vadeći jetru iz njegova tijela, želeći je pojesti, kako bi pokazala svoju mržnju prema Poslaniku i  islamu, Muhammed, s.a.v.s., joj je  oprostio,  iako je mogao osuditi na smrt i nitko mu ne bi zamjerio. I sada trojica budala, ispričavam se na izrazu,  uzimaju pravdu u svoje ruke želeći navodno obraniti Poslanikovu čast, čine ogromnu štetu prije svega muslimanima Francuske, ali i svima nama.  Zato odlučno kažemo: ne u naše ime! Ovo su mogli učiniti samo oni koji ne vole islam i muslimane, pa makar nosili  muslimanska imena i glasno uzvikivali Božje ime.

M.Mešić