Kraj godine – šansa za novi početak

Vrijeme neumitno protječe. Puno toga događa se s nama, u nama i oko nas, spontano ili planirano, mimo naših želja i prohtjeva. Kad je tome tako, napokon bi valjalo početi cijeniti vrijeme i prilagoditi se njegovim izazovima. Pri kraju smo još jedne kalendarske godine. Kraj godine ujedno je prilika za novi početak, za podvlačenje crte, za inventuru učinjenog i propuštenog. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kaže da je najbolji među nama onaj od kojeg ljudi imaju najviše koristi. Koliko smo udovoljili ovom hadisu? Kakvo je naše stanje? Nekada je od manje važnosti koliko smo dobra uradili. Kudikamo je, međutim, bitnije koliko je štete plod naših riječi, djela, loših namjera! Štete koju, svjesno ili nesvjesno, proizvodimo sebi i drugima, o kojoj, i kada ništa ne znamo - Uzvišeni Bog zna, činili je javno ili tajno, i o kojoj ćemo, ako Bog da, biti obaviješteni na Sudnjemu danu.

Ovo je 38. broj redizajniranog Biltena, koji, rekli bismo, puke slučajnosti radi, nosi takvo ime. Po svemu što radimo i što nam govore, riječ je o časopisu koji je nadmašio svoje ambicije. Grupa entuzijasta, jednom mjesečno, uspjela je koncipirati artikuliran, domišljen i sveobuhvatan prikaz ideja koje zaokupljaju pažnju zagrebačkih muslimana. I ne samo zagrebačkih, neosporna je činjenica. Vrijeme je da Biltenu damo adekvatno ime te vas, poštovani čitatelji, pozivam da kandidirate svoje prijedloge i da naš i vaš časopis započne iz “novog početka”, s berićetom.

Kad je riječ o novim akcijama, punom parom radimo na unaprjeđenju uvjeta u Islamskom centru. Projekt legalizacije naše džamije je u tijeku. Pred nama je i obnova te rekonstrukcija muške abdeshane, soba za musafire, a kanimo izvesti i cjelovitu hidroizolaciju zapadne strane Džamije od munare prema sjeveru do ulaza u Džamiju.

Valjda nema čovjeka, a posebno vjernika, i to bez razlike na vjerozakon, koji ne gleda sa zgražanjem posljednje uznemirujuće događaje u Parizu. Jednodušno osuđujemo nepravdu, zločin i terorizam. Istodobno, obeshrabreni smo vlastitom nemoći pred demonima sadašnjosti. Gnjev i frustriranost segregiranih i getoiziranih nipošto ne može biti alibi za ubijanje nevinih. Još manje ga se smije dovoditi u vezu s načelima islama. Terorističko orgijanje nije, ne smije i nikada neće biti u naše ime! Odričemo mu bilo kakvo pravo jer se koristi nasiljem i mržnjom. Ma koliko u pravilu bile oruđe diskriminacije, čak ni velike ekonomske razlike među ljudima, ni ekonomski genocidi prema čitavim narodima, ni sve globalne općepoznate nepravde ne mogu biti opravdanje za masovna ili pojedinačna ubojstva. Proizvođači planiranog kaosa svakim danom uvećavaju napetosti i raskorake između bogatih i siromašnijih, rapidno raste broj onih koji umiru od gladi i onih koji ne znaju što će s novcem. Svjedočimo tomu da hrane i vode ima u izobilju, a da su cijele zajednice i narodi i gladni, i žedni. Svjetske sile utrkuju se tko će “vladati mirom” u tzv. miru, a nikada nije bio veći strah ljudi od terora i nepovjerenje prema institutima države, nikada čovjek nije bio zabrinutiji nego što je danas. Medicina je dosegnula nebesa, a istodobno zdravlje, koje je uvjet života, enormno košta i nije dostupno svima pod jednakim uvjetima.

Čini mi se da budućnost čovječanstva ovisi o “viziji” ljudi za koje je vrlo upitno imaju li dnevni plan a kamoli viziju, ljudi za koje je izvjesno da ne posjeduju mudrost već samo instinktivno lukavstvo, ljudi koji na ljude sliče tek po fizionomiji, a iznutra su opustošeni, prazni i šuplji poput šupljog zuba. Ponekad mislim da nikada u povijesti ljudskog roda nismo imali nedostojnije političke elite, mračnjake koji su svijet odveli na tako opasnu stranputicu i izložili ga neizvjesnosti i pogibelji.

Život u nekim dijelovima svijeta ovisi o ljudima koji su samo naoko ljudi, imaju nekakva imena, a sve drugo – moral, elementarna ljudskost i vjera – je izgubljeno. Oni “stvaraju” svijet bez limita, bez sustava vrijednosti. I još gore od toga: oni izokreću sustav vrijednosti! Ružno prikazuju lijepim, loše dobrim, neprirodno prirodnim. O svemu tome obaviješteni smo u Kur’anu Časnom.

Što je, dakle, krenulo po zlu te nam se sve to događa? I što učiniti?

Vjerujem da postoje dva puta u životu svakog čovjeka: put istine i put interesa. Svaki od ta dva puta u životu pojedinca i društva ima svoju predvidljivu putanju koje su, dakako, dijametralno suprotne.

Jasno je koji put svatko od nas dragovoljno odabire. Još je jasnije da nam je Gospodar Uzvišeni putem Svojih poslanika i Kitaba ukazao kojim nam je putem ići. Prema tome, što se sada čudimo na što smo spali i gdje smo?

Promjene ne dolaze dekretom vlada i centara moći nego onda kada kritična masa pojedinaca preispita svoje srce i iskreno si odgovori na gore postavljenja pitanja te odluči promijeniti misao i jezik o sebi i svojim potrebama te se vrati, uz Božju pomoć, na put istine. Kad pojedinac preispita svoje srce i odluči da će slijediti sustav vrijednosti bez obzira na cijenu, a ne interes! Tek tada kreću promjene. Tad će ljudi početi prepoznavati i birati dostojanstvene vođe. Dotad ćemo imati ovo što imamo i neka nam je dragi Bog na pomoći. Dotad će svi “pokušaji” da se uspostavi mir u svijetu, sve te međunarodne konferencije na “najvišim” razinama, sva ta plejada “zabrinutih” i “ozbiljnih” političara biti “igrarija za lakovjerne” i pisac ovih redaka će ih prepoznavati u ajetima kao one “koji nered čine”.

Oni si umišljaju da će nadmudriti Uzvišenog Boga, a On ih je u Svojoj mudrosti i najavio i predvidio prije nego ih je i stvorio! Kada vođe muslimana u svijetu krenu putem istine a ne interesa, onda će se pitanje ratova i sporova među njima vrlo brzo riješiti, a logikom života, nakon toga, i pitanje ratova i sporova između muslimana i zapadnog svijeta. Je li nam netko drugi kriv za ovo što nam se događa? Naravno da je, ali u manjoj mjeri. Najveći krivci, nema u to sumnje, smo mi sami. I najveći ratovi završavali su pregovorima, učinimo to i mi. Došlo je vrijeme da budemo akcija, a ne reakcija. Spadam među vječite optimiste i vjerujem: ako iskreno inzistiramo na dobru, ono će se i dogoditi.

Na kraju, želim vam puno zdravlja i zajedništva u novoj godini. Zdrav i sretan čovjek koristan je sebi, svojoj obitelji i zajednici. Molim Gospodara svjetova da nas učini od takvih. U ovom mjesecu rođendan je i Božjeg Miljenika hazreti Muhammeda. Bujrum na mevlud u Džamiju, to je prilika za promjenu i poboljšanje našega stanja.

dr. med. Gzim REDŽEPI, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb