Glavobolja

Poštovani čitatelji,

glavobolja je jedan od najučestalijih simptoma modernog doba. Gotovo 90% stanovništva svijeta starije od 25 godina osjetilo je neki od tipova/vrsta glavobolje. Glavobolja se najčešće manifestira kao simptom određenog stanja ili bolesti, rjeđe kao vodeći simptom (samo jedan posto glavobolja vezana je uz primarni tumor mozga). Otkad je svijeta i vijeka, ljudi se u opisu pojedinih stanja, pojava ili zgoda služe metaforama, alegorijama, poredbama i svime što spada u medij jezika i njegove “alate” kako bi što efektnije izrazili stanje stvari i duh vremena, ali i kako bi posvjedočili o duhu govornika. Nemoj to raditi jer će te zaboljeti glava, česta je fraza u svakodnevnoj komunikaciji. Također, odavno nam je znano da se “od takva čovjeka samo glavobolja može dobit”. Treba li reći da za glavobolju postoji više narodnih lijekova nego medicinskih pripravaka?! I naši stari i mi naslijedili smo odnos prema glavi kao “glavnici čovjekovoj”, ali i znanje da veći dio problema dolazi iz i od glave.

U mladosti sam često patio od migrene, pa itekako dobro znam, zapravo razumijem ljude s učestalim glavoboljama. Sjećam se, primjerice, nane/bake mog prijatelja Jusufa. Budući da je imala česte glavobolje, vazda je stavljala povez oko glave s krumpirima. A djeca k'o djeca, dosjetili smo se šale da ima dana kad nana postaje Ninja. Svoju glavobolju nana je liječila čak i krumpirima na glavi, sva uvjerena u efikasnost pučkih ljekarija. Sada, s distance, kada razmišljam o “njezinim metodama”, jasno mi je posve da je nana često imala glavobolje kakve je htjela i da ih je nerijetko “dozivala” u ovisnosti o situaciji. Nekada je to naprosto značilo: ne računajte na mene, nisam zdrava. Drugi put je to bila samo predstava za nas djecu. Treći put, kad je huja spopadne, nana je glavoboljom željela poručiti da joj se sklone s puta, da nije razborita. Četvrti…

Iako su zapravo rijetki, postoje ljudi koji, Bogu hvala, niti imaju glavobolje, niti ih zadaju drugima.

U 100 godina islama u našoj lijepoj domovini Hrvatskoj bilo je kod protagonista “muslimanske scene” čestih glavobolja, koji put nažalost i kao glavnih uzročnika, a ne tek kao simptoma bolesti. Veliki i važni procesi zahtijevaju vrijeme, strategije, planove i ciljeve, a povijest u svojoj neumoljivoj analitici bavi se dometima ili podbačajima njihove realizacije, s pravom na procjene tipa “što bi bilo – kad bi bilo”. I zato sam uvjeren da je od najveće važnosti da mi, koji živimo u ovom isječku vremena, i ja koji opisujem taj trenutak, reagiramo na pravi način, da upozorimo sebe i druge i na pravdu i na krivdu. Da pravda, a ne nepravda, bude naše načelo, da se natječemo u dobru i da to bude naše dominantno iskustvo. Kolektivno iskustvo, naime. Da od našeg rada, poslije nas, ostanu samo i uvijek dobra djela. Stoga sam uvjeren da iskrenost u našoj međusobnoj komunikaciji nema alternativu. Da nam je komunicirati izravno i argumentirano, iskreno i na lijep način, da onaj tko je predmet kritike nipošto ne izgubi entuzijazam da sudjeluje u razgovoru i možebitno se korigira u onome što je objektivno sporno ili što priječi da postignemo slogu i zajedništvo. Uvjet svih uvjeta za uspjeh svake komunikacije, pa i komunikacije u našoj zajednici, smatram, je dobronamjernost i plemeniti cilj. Bez toga svaki razgovor je izlišan i samo će se uvećavati naši nesporazumi.

Nitko od nas nema pravo na ekskluzivno tumačenje vjere. Baš nitko! Nitko od nas, ma koliko plemenit cilj imao, nema nas pravo manipulirati zbog tzv. viših ciljeva. Baš u svako vrijeme i na svakome mjestu naše je reći NE pokušajima svojatanja vjere. NE nam je reći i sultanu i fukari koji na taj način postupe. Jer, vjera je univerzalno dobro, to je uputa i za Ovaj i za Onaj svijet. Ona nije ljudska nekretnina, niti je ičiji posjed. Islam je to, po Božjoj milosti i sveznanju, davno riješio na ingeniozan način poručivši čovječanstvu u svim vremenima i na svim prostorima da nema razlike između Arapina i nearapina, bijeloga, žutoga i crnoga, muška i ženska, bogatog i siromašnog, onoga na vlasti i onoga pod vlašću – osim po Bogobojaznosti.

Je li netko Bošnjak, Albanac, Hrvat, Turčin, Arapin ili Marsovac posve je irelevantno kada je u pitanju islam. Mi svoju privrženost islamu i islamsku vjerodostojnost ne vrednujemo po etničkim ili političkim, rasnim ili nacionalnim kriterijima, nego jučer, danas i zavazda po djelima, po imanu, po zaslugama. Nipošto po rodbinskom ili prijateljskom ključu, nipošto po zavičajnom podrijetlu, nipošto kao navijači ovoga ili onoga kluba. Naše je neumorno se zalagati za standarde po kojima će svi u zajednici imati jednaka prava. Naše je stvarati uvjete da u našoj zajednici bude više onih koji žive za nju, a manje onih koji žive od nje.

Poštovani čitatelji, razlog i smisao maločas napisanoga vidim u otklanjanu privremenih i dugotrajnijih boljetica, u tome da nas glava ne zaboli zbog nemara ili oholosti, zbog taštine koja se uzvisila ili zbog neukosti. Vjernici su s time, zasigurno, na gubitku i ne priliči im to. Svi smo mi jedni drugima zrcalo pa nam se je ogledati da vidimo kakvi smo uistinu.

Iza nas je, Bogu hvala, još jedna financijski uspješna godina. Rezultati poslovanja Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb i dalje su u blagom porastu, kad je riječ o prihodovnoj strani, uz daljnje smanjenje rashodovne strane. To je, dakako, polučilo pozitivnom bilancom i zbog toga smo veseli.

Uskoro ćemo objaviti natječaj za spremačice i portire u džematu. Natječaj će biti istaknut na oglasnoj ploči. Utoliko molim zainteresirane da se prijave.

Počeh s glavoboljama, stvarnim i izmišljenim, pa je red da njome i završim. Glavobolji vazda ima lijeka, ali najčešće prođe sama od sebe. Baš kao i naši mandati i funkcije. Baš kao i naš život koji u tren – iscuri za tren. Zato pokušajmo iza sebe ostaviti djela koja će pričati o nama, zato ostavimo svoj trag u vremenu. Ostavimo stope po kojim će nas naša djeca nastaviti. Jer najbolji među nama je onaj tko je najbogobojazniji. Neka nas Svevišnji uputi na pravi put, da svojim radom i djelima, svojim životom budemo na ponos obitelji i zajednici, da služimo vjeri i domovini, i da budemo od onih s kojima će Gospodar svjetova biti zadovoljan.

Bratski vas selamim,

dr. med. Gzim Redžepi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb