Hidžru Poslanika iz Mekke u Medinu nipošto ne trebamo shvaćati kao bijeg. Glagol hagara u arapskom, naime, znači “prekinuti odnose, preseliti se, napustiti pleme”. Poslanik i muslimani u Mekki bili su izloženi nasilju i brutalnosti idolopoklonika. Poslanik je znao da će se iz Grada dina (Medina) jednom vratiti u srce islamskoga monoteizma (Mekka). U Medini je osnovao prvo islamsko društvo i državu i razvio ideju o bratstvu ljudi po osnovi dva načela:

1. svi ljudi braća su po svom podrijetlu (En-Nisa) i

2. svi muslimani braća su po vjeri (El-Hudžurat).

Što se tiče sljedbenika Knjige, kršćana i židova, njih je pozvao da se s muslimanima “okupe oko zajedničke Riječi” (Alu’ Imran).

U Medini, 20-ih godina 7. stoljeća, naš Poslanik piše i prvi ustav u povijesti čovječanstva. U 40. članku Medinske povelje stoji: “Nema više ni tlačitelja, ni potlačenog”. Medinsko društvo toga doba činili su mnogobošci, židovi, kršćani i muslimani. Poslanik je svakoj zajednici dao status zasebnog ummeta, a svi zajedno činili su jedinstven ummet. Svaki od ummeta, međutim, imao je svoju vjersku samostalnost. Svi građani Medine jednaki su pred zakonom, obavezuju se na međusobnu solidarnost i dužni su sudjelovati u zajedničkoj obrani od svake agresije sa strane.

Godina Hidžre prva je godina islamske ere. Ako bi to bila vanjska obilježja Hidžre, za nas je važno uočiti da se taj čin Poslanikov nije dogodio po njegovoj pameti ili iz hira. Mekanski prvaci planirali su njegovo ubojstvo. Melek Džibril ga je upozorio, hrabri Alija obukao je njegov zeleni ogrtač i legao na Poslanikov krevet. Kad su opkolili Poslanikovu kuću, on je učio suru Jasin koja sadrži i ajete “... i na oči im koprenu stavili”. S Ebu Bekrom je Poslanik prošao pokraj neprijatelja. Organizirana je potjera. Bagrem je zaklonio ulaz u pećinu u kojoj su se sakrili, ali i paukova mreža, ali i golubovo gnijezdo u kojem bijaše jaja... sve, baš sve uzelo je Poslanika u zaštitu! I tada mu Bog objavljuje: “Onaj koji ti objavljuje Kur’an dovest će te ponovno kući”. Poslanik je, dakle, obaviješten o tome da će se jednom vratiti u svoj zavičaj, u Mekku, u središte svijeta. Na Hidžru smo podsjetili kako bismo “naglas zaključili” da su to najljepše stranice ljudske povijesti uopće. Kušnje kojima su izloženi prvi muslimani nisu bile razlog za nepravdu ili nasilje drugima. Naprotiv, Medinska povelja dala je svakom ljudskom biću pravo na slobodu vjerovanja i pravo da bude jednak u društvu. Ona nas je podsjetila na počesto zaboravljenu suštinu islama.

I, za kraj, jedna pjesma El-Ensarija, učenjaka i pjesnika teističkog zanosa, koji je ovako pjevao u 11. stoljeću:

O Bože, milošću me približi Sebi. Vrati me ljepotom Sebi. O Bože, i ako zgriješim, neću pasti u beznađe. Znanje o Tvom izobilju dovodi me da stanem pred Tebe. O Bože, kako ću očajavati kad si Ti moja nada? Kako ću biti ponižen kad se u Tebe pouzdajem? O velovima Svog sjaja zaklonjeni, okom nedodirljiv! O Ti, Blistavi, što blistaš u savršenstvu Svoje Slave da bi srce moglo spoznati Tvoje veličanstvo! Kako možeš biti skriven, kada se stalno obznanjuješ? Kako možeš biti odsutan, a vječno si Prisutan i nad nama bdiješ?

Svima koji su pomogli u realizaciji kur’anskoga natjecanja zahvaljujem u ime Izvršnog odbora i u svoje ime i molim Boga da im to upiše u sevape. A vama, poštovani čitatelji, članovima Islamske zajednice u Hrvatskoj i dobrim ljudima ma koje vjere bili, želim zdravu i mirnu novu hidžretsku godinu.

dr. med. Gzim Redžepi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb