Gledam i pratim kako određeni hrvatski mediji perfidno i senzacionalistički  zloupotrebljavaju dešavanja u Siriji i Iraku te iz dana u dan plasiraju tekstove, odnosno priloge, u kojima plaše ljude  islamom, indirektno povezujući aktivnosti tzv. Islamske države sa svim muslimanima i sa islamom kao takvim.  Iz njihovih tekstova i priloga čitatelj ili gledatelj drugačije i  ne može zaključiti. Zamislite naslovnice „Hrvatska na udaru islamizma“, samo zato što je nesretni ubijeni novinar u Siriji oženio ženu iz Siska,  ili „Džihadisti 30-tak kilometara od Hrvatske“, radi nekog opskurnog priloga iz sela Maoče nadomak Brčkog ili Jesenica u Sloveniji o tzv. Vehabijama i sl., koje u većini  pišu poluobrazovani i potpuno neupućeni novinari. Njima treba pridružiti i aktivnosti velikih islamofoba koji među Hrvatima šire strah od islama, koristeći gnusne kovanice poput islamofašizma.

Nadam se, vjerujem, da razumni ljudi, osobe otvorenih pogleda na današnji svijet, ne nasjedaju na takve, uvjeren sam, naručene tekstove i reportaže koji nažalost nastaju najmanje iz potreba za pravom i potpunom istinom a više kao rezultat neznanja, predrasuda i očito sve prisutnije  islamofobije ili naprosto širenja mržnje prema svemu što je islamsko.

Mi, muslimani sa ovih  prostora, pa i mi muslimani u Hrvatskoj, umorni smo više od opravdavanja da nemamo ništa s događajima na Bliskom istoku, ili u Afganistanu, ili u bilo kojem drugom kutku svijeta u kojem živi milijardu i pol muslimana različitih jezika, kultura i mentaliteta.  Umorni smo više opravdavati se da  islam nije takav, da islam ne hrabri svoje sljedbenike da ubijaju nemuslimane, niti da ih protjeruju, jer na kraju krajeva, muslimani su uspjeli sačuvati sve vjerske manjine unazad 1435 godina, pa čak i nakon križarskih ratova u kojima su nad muslimanima i židovima počinjeni strašni zločini u ime kršćanstva. Nisu tada, nakon završetka križarskih ratova, domaći kršćani otišli sa svojim europskim istovjernicima nego su sa svojim susjedima muslimanima ostali živjeti u Palestini, Siriji, Libanonu, Egiptu, Jordanu, Iraku. Isti ti muslimani spašavali su i židove nakon inkvizicije u Španjolskoj i drugim europskim zemljama te im pružali utočište u Istambulu, Sarajevu i drugim muslimanskim gradovima. Nažalost, današnja situacija na Bliskom istoku i u Africi nagoni ne samo kršćane nego i muslimane da napuštaju svoje domove te sele u Europu u potrazi za boljim životom. (Opasno je i kontraproduktivno kada za to optužite cijelu jednu vjeru/civilizaciju a i ne spomenete objektivne sigurnosne i ekonomske faktore.)

Umorni smo više naglašavati da je islam  u svojoj srži vjera mira  i reda, izrazitog  uvažavanja sljedbenika drugih vjera, ali i  vjera koja želi  uspostaviti  granice ljudske slobode u onom najpozitivnijem  smislu.  Jer, islam je vjera/način života  koja ne dopušta da ljudi obožavaju druge ljude ili novac i vlast mimo Jednoga Boga, Stvoritelja svijeta; vjera koja se nikada neće pomiriti da se legaliziraju alkohol, droga, kocka, prostitucija, kamata, homoseksualizam i druge opačine i zla koja su  preplavila skoro cijeli svijet, a posebno  Zapad. Ovdje, i  u mnogo drugih stvari, čvrsto sam uvjeren, leži glavni problem i tolika potreba za hajkom na islam, koji  se kao takav  nikada neće pomiriti s bilo kojom vrstom zla, nepravde, nemorala, a koji se promiču pod egidom suvremenih demokratskih postignuća i poštivanja ljudskih prava.  (Da ovdje ne spominjem  pogrešnu  praksu  muslimana koja samo dolijeva ulje na vatru, a to je druga i duga priča. )

Na kraju, onima koji se koriste lažima i proizvoljnim tumačenjima kako bi ocrnili  vjeru kojoj su pripadali ne samo posljednji Allahov poslanik Muhammed, a.s., nego i  svi poslanici prije njega (Adam, Noa, Abraham, Mojsije David,  Isus i svi ostali, neka je na sve njih Allahov mir i blagoslov)  želimo samo citirati jedan kur'anski ajet : „Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo  ustima svojim,  a Allah će učiniti da Svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.“ (As-Saff, 8.)

M.Mešić