ŠTO JE TO ŠERIJAT?

Šerijat je  pojam iz islamske terminologije koji, uz pojam džihada, zasigurno najviše izaziva predrasude, strah i zgražanje kod nemuslimana.  Pod šerijatom, skoro redovito, nemuslimani podrazumijevaju isključivo stroge kazne propisane islamskim krivičnim pravom, poistovjećujući islamski/Božanski zakon sa smrtnom kaznom, kamenovanjem, odsijecanjem ruku ili bičevanjem, nepoštivanjem žena, općenito sa kršenjem ljudskih prava i nedostatkom sloboda u muslimanskom svijetu, zanemarujući činjenicu da je krivično pravo samo mali dio ukupnog islamskog prava.  Kada se u svakodnevnom govoru ili napisima novinari i znanstvenici (među kojima možemo pronaći i tzv. liberalne muslimane – ma što to značilo) žele osvrnuti na prestroge zakone u svojoj zemlji nespretno i neukusno upotrebljavaju termine šerijatizacija ili talibanizacija želeći naglasiti, ne samo neprihvatljivost takvih zakona ili odredbi, nego i potrebu suprotstavljanja bilo kakvom obliku njihove  implementacije u zapadnim društvima bez obzira koliko u njima živjelo muslimana.  No i za ovaj termin moramo naglasiti, prije nego ga pojasnimo, da, osim što se pogrešno na Zapadu razumije, često se pogrešno u muslimanskom svijetu i primjenjuje. Mnogi suvremeni muslimanski mislioci poput Tarika Ramadana tvrde  da su ideal šerijata najviše izdali sami muslimani te dobrano doprinijeli njegovu krivom razumijevanju i tumačenju. Za primjer, mnogi muslimanski vlastodršci svoju dugogodišnju diktaturu nad vlastitim narodom pravdaju obranom šerijata i javnog poretka.

Pojmovno određenje

Šerijat u doslovnom prijevodu sa arapskog jezika znači put koji vodi ka izvoru. Iako su riječ šerijat i njene različite izvedenice spomenute na pet mjesta u Kur´anu, njihova se pojmovna upotreba raširila tek  među kasnijim generacijama muslimana.  U prvim danima islama riječi Islam i Din korišteni su kao sinonimi za sva pravna pitanja.  Za muslimane šerijat je put koji vodi ka Gospodaru svjetova, Allahu dž.š.  To je put onima koji  prihvate islam kao način života u namjeri da  poluče uspjeh  i na ovome i na budućemu svijetu. Svaki se musliman i muslimanka cijeloga svoga života trude ostati na tom putu i koliko je to god moguće slijediti islamska učenja u svakodnevnoj praksi.  Suštinski, šerijat  je vjersko pravo ili normativni aspekt islama, utemeljen na glavnim islamskim vrelima Kur'anu, Sunnetu, Idžma-u i označava sveukupnost pravila, odredbi, učenja i vrijednosti  koje su dužni slijediti i u svakodnevnoj praksi primjenjivati svi muslimani. Razradom, klasificiranjem i definiranjem šerijatskih normi bavi se islamsko-pravna znanost koja se zove Fikh, u doslovnom prijevodu razumijevanje vjere, odnosno njezini poznavatelji fakihi (islamski pravnici) koji nude najbolja moguća rješenja i okvire za implementaciju šerijatskih normi. Umni napor kojeg poduzimaju fakihi da bi izveli pravila šerijata iz temeljnih islamskih vrela naziva se idžtihad.

Sadržaj šerijata

Šerijatska pravila i odredbe, suprotno onome kako ih opisuju mnogi nemuslimani, pokrivaju svaki aspekt  života. Ona obuhvaćaju  ibadet (Bogoslužje), moral, obrazovanje, politiku, ekonomiju, odnosno pojedinosti o tome kako se musliman treba ponašati u svakodnevnom pojedinačnom i društvenom  životu: kako treba jesti, čuvati higijenu tijela i doma, kako treba poslovati, kako se odnositi prema svome susjedu, kako se ženiti, kako upravljati zajednicom  i općenito kako svoj život uskladiti sa Božjom voljom. Šerijat, kao Zakon od Boga objavljen, određuje što je ispravno a što štetno, što je naređeno a što zabranjeno, što je preporučeno, pohvalno ili pokuđeno. To je put na kojem je čovjek kadar podariti religijsko značenje svom dnevnom životu. Sve ono što svakodnevno čini od obavljanja dnevnih molitvi, posta, zekata, hadža, dijeljenja sadake pa do  nastojanja da zaradi za život, čak i  seksualnog odnosa sa svojom suprugom, po šerijatu je, ako muškarac i žena to rade u ime Boga i po islamskim propisima, Boguugodno djelo. Šerijat osigurava smisao i red svim ljudskim djelatnostima i u cjelinu dovodi ljudski život. Glavni cilj šerijata prema klasičnim djelima koja obrađuju pojam i sadržaja ove teme je provođenje Božje Volje, odnosno zaštita čovjekove vjere, života, imetka, potomstva, časti te postizanje dobrobiti za zajednicu sprečavanjem nereda i nesigurnosti u društvu. To je naprosto Božji naputak za ukupno ljudsko djelovanje.

Univerzalnost šerijata

Svaka generacija muslimana, shodno vremenu i okolnostima, nastoji  što više primijeniti šerijat u svome svakodnevnom životu. Svaki  musliman svoj život nastoji uskladiti sa šerijatom, jer je šerijat Božanskoga, a ne ljudskoga porijekla. Musliman i muslimanka ne pokušavaju obratno, uskladiti Božji Zakon sa svojim  željama i prohtjevima.  Zakon je u islamu dio Objave, dio svetih tekstova, a ne neki strani, naknadno pridodati, element.  U islamskoj perspektivi,  Bog  je čovjeku objavio/spustio Zakon da pomoću njega preobražava sebe i društvo. Čovjek, iako najsavršenije Božje stvorenje,  je taj kojemu je potrebna preobrazba, stalni napredak,  a ne religiji koju je objavio Allah dž.š.  Zato se šerijat ne može uspoređivati sa „pravom“ u modernom smislu riječi. Ono, kao nepogrešivo učenje o dužnosti i pravima čovjeka obuhvaća cjelokupni vjerski, društveni, politički, ekonomski i osobni život u punom opsegu. Jedino je Allah Uzvišeni  Zakonodavac, onaj koji stvara zakone, i jedino su Njegovi zakoni obvezujući i trajni u ljudskom životu.  To ne znači da se šerijat, u određenoj mjeri, ne može drugačije tumačiti shodno različitim društvenim okolnostima. Štoviše,  propisi koji reguliraju međuljudske odnose, a to znači odnose iz domena politike, ekonomije, obrazovanja, nužno je uvijek iznova tumačiti i pronalaziti najbolja rješenja shodno zahtjevima vremena i mjesta, čiji je jedini uvjet za primjenu da nisu u suprotnosti sa  Kur'anom i Sunnetom.

Klasifikacija šerijatskih propisa

Svi se šerijatski propisi mogu sažeti u dvije velike skupine. Prva se odnosi na odredbe o Bogoslužju i obredne obveze koji definiraju odnose između pojedinca/zajednice  i Boga i naziva se Ibadat, i  obuhvaća molitvu, post, zekat i hadždž,  a druga skupina tretira propise pravne i političke prirode odnosno ukupne međuljudske odnose i naziva se muamelat, a obuhvaća bračno, nasljedno, krivično, građansko, javno i međunarodno pravo. Svi propisi imaju osobnu i javnu razinu odnosno vjersku i svjetovnu.  Svi  se muslimani slažu da je prva skupina propisa trajno nepromjenjiva no razilaze se kada su u pitanju ukupni međuljudski  odnosi. Obnoviteljske struje u muslimanskom svijetu zalažu se za ponovno iščitavanje temeljnih izvora islama i drugačije tumačenje druge skupine islamskih propisa shodno društvenim i povijesnim okolnostima. Muamelat se može mijenjati tijekom vremena shodno zahtjevima i vanjskim okolnostima pod uvjetom da rezultati promjene ne budu u sukobu sa duhom islamskog zakona.

Čovjek na kraju svojom voljom i svojim izborom odlučuje kojim će pravcem krenuti jer islama i Šerijata  nema bez slobode izbora. Šerijat je idealni obrazac za život pojedinca i zajednice. Sukladno učenjima svih pravnih škola u islamu, šerijat se odnosi na sve punoljetne (spolno zrele) muslimane i muslimanke  i među njima nema nikakve razlike ma kojoj rasi ili staležu pripadali. Šerijat je i okvir i sami sadržaj islama kao univerzalne vjere objavljene preko posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda a.s. cijelom čovječanstvu.

Islamski koncept naglašava da šerijat nije samo duhovna i intelektualna nužnost, nego u isto vrijeme socijalna i univerzalna potreba. Šerijat ne zavodi i ne zaglupljuje  ljude nego ih vodi ispravnom prosuđivanju i vrednovanju stvari i pojava; nije tu da im oduzme bilo što korisno, ili da ih optereti, ili da potisne njihove kvalitete, nego da im otvori neiscrpno blago ispravnog razmišljanja i djelovanja. Šerijat svojim normama ne nastoji ograničiti ljude na najuže vidike nego ih hrabri da svoj osobni i komunitarni život temelje na principima  vjere u Tvoraca univerzuma Allaha dž.š., Jedinoga Boga,  na principima ljepote, istine, dobra i ostalih moralnih vrednota. Šerijat, stoga,  daje smisao ukupnom ljudskom postojanju.

Mirza Mešić

Preporučuje se njegova knjiga „Evro-američki muslimani i budućnost islama“, Udruženje ilmije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2007. Konsensus islamskih učenjaka o nekom novonastalom pitanju iz domene vjere ili svakodnevnog života. Analogija ili analogno rješenje na osnovu prije donošenog sličnog rješenja. Kršćanstvo je moralo usvojiti rimski zakon u želji da postane religijom jedne civilizacije jer nije posjedovalo nikakvo vlastito božansko zakonodavstvo. Vidjeti: Seyyed Hossein Nasr, Muhammed, čovjek Božji, Ibn Sina, Sarajevo, 2007. Str. 207.