Započet ćemo s uvodom u knjigu akademika Ferida Muhića, Islamski identitet Evrope, nakon čego Vam nudimo poštovani posjetitelji nekoliko osvrta na ove nemile događaje u video formatu.

Jedna napomena: Intonacija i istina

A govoriti o onome što se zbilo i kako jeste treba razumno, blago. Jer kakve god bile okolnosti koje su dovele do ovog velikog nesporazuma, one se neće otkloniti prijetnjama, optužbama ni prebacivanjem. Smiren pristup i odmjeren govor ublažit će gnjev i razbistriti um, dok će oštar govor samo pojačati mržnju i otupiti oštricu razuma. Reducirati žalopojke, ne koristiti džoker viktimizacije. Koliko god važnost teme kojom se ova knjiga bavi obavezivala na najveću pažnju u načinu na koji će se o njoj govoriti, upravo ta ista važnost obavezuje još više na beskompromisno poštovanje činjenica, podataka i opisa onoga što se zbivalo, ukratko, na poštovanje – istine! Jer, ako je korektnost i uzajamno poštovanje učesnika u razgovoru osnova svakog razgovora, istina je njegov jedini opravdani cilj. To je odnos intonacije i istine koji će ova knjiga nastojati da slijedi. Sloboda nije sloboda ako je samo za neke; sloboda je sloboda ako je za sve! Kršćani Evrope govore o potrebi da se muslimani koji žive u Evrop, integrišu u “kršćansku Evropu”; da bi razumjeli to što govore vama, progovorite, vi muslimani, o potrebi da se kršćani koji žive u Evropi integrišu u “islamsku Evropu”. I produžite da govorite to isto jedni drugima, sve dok i jedni i drugi ne shvatite da je jedina istinska integracija samo ona u kojoj niko ne govori drugome šta mu je činiti. Islamski identitet Evrope Liberalna, konzervativna i desničarska Evropa danas se žestoko protivi prisustvu islama i imigraciji muslimana, s ciljem “da se sačuva evropski identitet i evropsko naslijeđe”. Ovaj cilj ih, međutim, obavezuje upravo na suprotno: da se jednako energično založe za prisustvo islama u Evropi, jer su, tokom posljednjih 14 stoljeća, evropski identitet i evropsko naslijeđe suštinski određeni prisustvom islama i oblikovani duhovnim vrijednostima i kulturnim osobinama muslimana! Ni u jednoj livadi ne cvjeta samo jedan cvijet, ni u jednoj šumi ne raste samo jedno drvo! Ne govoriti defanzivno! Nipošto se ne opravdavati! Priča evropskih muslimana ne smije se svesti na imidž mučenika, na lament žrtava, ili vapaj stradalnika! Potresne priče već odavno ne potresaju nikoga. Umjesto da izazovu simpatije, čine da se ljudi osjećaju neugodno i da se distanciraju u bezbjednost ravnodušnosti. Jer svako stradanje implicitna je optužba svima onima koji nisu ništa učinili da bi ga spriječili. Ljudi ne vole da ih bilo ko podsjeća na moralnu krivnju, makar to bila i krivnja pasivnog saučesnika. Sve priče o ljudskim tragedijama i masovnom stradanju, nažalost, posmatraju se kao potencijalno interesantne samo još kroz prizmu ex post facto, iz perspektive mogućeg profita pravljenjem filmova, pisanjem knjiga ili tužbama za ratnu odštetu. Nikome više nije do viktimizacije i slušanja žalopojki. Vidaj sam svoje rane, neka ih tuđe oči ne gledaju! Previj ih plaštom neba, pospi ih ljekovitim prahom traganja za onima koji su ih zadali, i očekivanjem njihovog izvođenja pred sud. Ako i ne zamlade sasvim, zacijelit će najbolje pravednim kažnjavanjem zločinaca. Umjesto da u svakoj prilici izvlače victim-joker, Evropljani muslimani treba da podsjete svoj kontinent na sve dobro što su za njegov rejting i slavu učinili dosada, (a što su Evropljani kršćani ne samo zaboravili nego još i pripisali sebi u zaslugu!?), i da pokažu koliko još mnogo dobra mogu učiniti za ovaj njihov zajednički kontinent. Svaki narod i svaka kultura, ponajviše pak svaka religija, imaju pravo odbraniti sopstveni integritet u onoj mjeri u kojoj su spremni poštovati integritet svakog drugog naroda, svake kulture i svake druge religije! I samo u istoj mjeri u kojoj poštuju suverenitet drugoga imaju pravo na sopstveni suverenitet!

Akadamik Ferid Muhić o situaciji nakon napada u ParizuAkdemik Esad Duraković o Evropi nakon napada u ParizuDebata o slobodi govora u EvropiHeroj iz Malija dobio francusko državljanstvo