ISLAMSKI VJERONAUK (1)
OSNOVNA ŠKOLA „PETAR PRERADOVIĆ“
Osnovna škola „Petar Preradović“ nalazi se na Peščenici u Zagrebu, Zapoljska 32. Od 415
učenica i učenika, islamski vjeronauk pohađa devetero. Njihov vjeroučitelj je imam Mersad
ef. Kreštić. Posjetio sam ih u četvrtak 26. siječnja i evo što smo zabilježili moj fotoaparat i ja.
Najprije sam bio ugodno iznenađen načinom na koji ef. Kreštić podučava djecu u vjeri
njihovih roditelja. Na prvi pogled učinilo mi se da se nastava održava malo slobodnije nego
što smo navikli. „Davno su čuo izvrstan aforizam koji zapravo definira moj odnos prema
djeci, kao vjeroučitelja,“ kaže mi ef. Kreštić. „Aforizam glasi: Djeca i satovi se ne smiju
neprestano navijati. Valja ih pustiti i da idu. Ja na nastavu dolazim na kraju vrlo dugog i vrlo
napornog radnog dana naše djece. Ovi moji su na nastavi od osam sati, a sad je 16. Dakle,
puno radno vrijeme od osam sati je prošlo i djeca više nemaju onu radnu koncentraciju. Pun
im je kufer raznih obveza i zato ne želim da im islam bude obveza. Želim da im islam bude
radost vjere. Zato ih ne maltretiram. Mi se igramo. Sad ćeš vidjeti.“
A najprije sam vidio da na vjeronauk nisu došli svi. Došlo ih je samo pet – Amela, Sabina,
Sara, Mirza i Tarik. Ostalo četvero bilo je, nažalost, bolesno.
Ef. Mersad dobro znade da djeca vole natjecanje, jer se na kraju natjecanja dijele medalje. E,
ovdje nema medalja, ali ima slatkiša. Efendija je formirao dvije ekipe, mušku i žensku. Zatim
je na ploči ispisao 20 crtica koje su simbolizirale tri riječi. Ispod crtica napisao je da je riječ o
događaju iz 571. godine. Djeca su trebala ispuniti te crtice slovima i tako dobiti konačno
značenje ove, racimo tako, zagonetke. Svaki od natjecatelja trebao je reći samo jedno slovo.
Ako bi pogodio, osvojio bi slatkiš, a ako ne bi pogodio, onda to slovo efendija ispisuje sa
strane, kako druga djeca ne bi ponavljala istu grješku. I tako sve do konačnoga rješenja.
U početku, činilo se ovo natjecanje malo dosadno, ali što je vrijeme odmicalo, bilo je sve
napetije. Navijati se moglo iz svega glasa, ali šaptati se nije smjelo. I to su djeca poštovala.
Efendija nije imao ništa protiv da se djeca služe i svojim islamskim početnicama, pa su to
iskoristili Sara i Tarik. Ali, unatoč pomoći knjiga i bilježnica, djeca nisu lahko riješila slovnu
zagonetku.
Mirza i Amela su pravi sportaši, pa su se itekako koncentrirali. Ne samo zbog nagrade, nego
zato što su sportaši i vole pobjeđivati. Mirza igra nogomet i rukomet, a Amela je odbojkašica.
Oni su najteže podnosili slovne promašaje. Vidimo Amelu kako ne vjeruje da njenog slova
nema u zagonetki. Mirza je, kao što vidite, koncentriran kao da se priprema izvesti odlučujući
jedanaestarec na utakmici.
Konačno rješenje, kao što vidite na ploči, bilo je rođendan Božjeg poslanika Muhameda, a.s.,
a rezultat je bio neodlučan. Išlo se na doigravanje, pa je efendija ispisao novih šest crtica. I to
su djeca riješila, ali je rezultat i dalje ostao neriješen, 13 : 13. Budući da je brojka 13 nedjeljiva,
efendija je svakog natjecatelja nagradio sa po sedam slatkiša. Naravno, veselju nije bilo kraja,
a prije nego što je nastava nastavljena, Sabina nas je počastila čarobnim zvukovima flaute.
Nakon toga, efendija je kroz razgovor objasnio što zapravo znači zagonetka: 12. rebiula evella
571. godine rođen je Muhamed, a. s. Dakako, djeca su ravnopravno sudjelovala u priči o
Muhamedu, a.s., u okviru onih znanja koja su stekli na vjeronauku i u kući. Međutim, nitko
nije znao što znači riječ mevlud. Efendija je objasnio da je to zapravo rođendan. Nakon toga
provjerio je jesu li djeca zapamtili riječ. Naravno da jesu, jer je svatko od njih rekao kad je
njihov mevlud, ono: „Meni je mevlud bio prije dva mjeseca; moj je mevlud u petom mjesecu.“
Nakon toga prešlo se na provjeru znanja učenika koji pohađaju mekteb. Mirza se istakao time
što je naučio mnoga arapska slova, pa ga je efendija provjeravao, dok je Tarik sa zanimanjem
promatrao Mirzino snalaženje u znanju arapskih slova. Ne bih se začudio da se i Tarik uskoro
pridruži Mirzi, jer puno je lakše učiti u društvu i kroz igru.
Dakako, Mirza nije znao sva slova, ali se dobro snalazio uz efendijinu pomoć.
I tako je sat islamskog vjeronauka u osnovnoj školi „Petar Preradović“ završio, a da djeca
zapravo i nisu znala da su učili igrajući se. Efendija ih je zamolio da se za idući sat islamskog
vjeronauka pripreme, jer će biti govora o mevludu Muhameda, a.s. „A mogli biste doći,
zajedno s roditeljima, na mevlud u Zagrebačkoj džamiji. Zamolite ih da vas povedu. Znate li
kojeg datuma?“
Svi su u glas odgovorili: „12. rebiula evelina.“
K. M.