Brojimo prve dane 2014. godine. Iza nas je još jedna godina. Istini za volju, nije nam svima jednakom brzinom protekla. Zdravima i egzistencijalno zbrinutim nedvojbeno mnogo brže nego onima koji su se hrvali s bolešću ili nekim drugim nedaćama. Netko je postavio važno, suštinsko pitanje: prolazi li vrijeme ili mi u vremenu?
Jedna od izreka koju možemo čuti u našem narodu glasi: "Samoobračunajte se, prije nego što se s vama bude obračunavalo." Neki za obračun sa sobom koriste kraj tjedna, neki kraj hidžretske ili gregorijanske godine, a neki, što je odlika pravog vjernika, kraj dana. U psihologiji je poznato da ljudi kraj jednog vremenskog ciklusa koriste za inventuru svojih djela i postupaka, kao i za donošenje odluka o drastičnim promjenama navika ili ponašanja. U tom je smislu svaki iskreni razgovor sa samim sobom, sa svojim egom i svojom taštinom – dobrodošao. Ma kada se odvijao! Dragi Bog nam je podario razum i time nas odlikovao mimo svih ostalih stvorenja. Otuda i potreba stalnog propitivanja i razmišljanja o učinjenim djelima.
Dobar i iskusan trgovac na kraju svakog mjeseca uradit će temeljitu inventuru svoga imetka kako bi doznao koliko je zaradio u prethodnom razdoblju, koja mu je roba donijela zaradu a koja nije te što bi još mogao učiniti kako bi unaprijedio i poboljšao zaradu.
Činimo li isto i sa svojim djelima? Radimo li analizu svojih postupaka s ciljem uočavanja pogrešaka, u svrhu njihova saniranja ili eliminiranja? Uočavamo li gdje smo dobro postupili, uvećavajući vlastito dobročinstvo?
Stječe se dojam da inventura uspjeha u ovodunjalučkim poslovima vazda prednjači u odnosu na inventuru duha. Kao da zaboravljamo da je život vjernika u rukama Gospodara, kao i sve drugo na zemlji i u njoj, u zraku i na nebesima.
Nerijetko se bavimo analizom tuđih djela, postupaka i života uopće, ne čineći to isto sa sobom, pa zaboravljamo Allahovu opomenu u ajetu: „O vjernici, Allaha se bojte; i neka svaki čovjek gleda što je za sutra pripremio, i Allaha se bojte jer On dobro zna što radite.“ (Hašr, 18)
Polaganje računa Gospodaru imperativ je vjere, a život vjernika trebao bi biti protkan stalnom sviješću o neminovnosti tog događaja. Živjeti časno, pošteno i odgovorno prema sebi, rodbini, susjedima, prijateljima i društvu u cjelini postaje sve većim izazovom, pred kojim samo rijetki ne uzmiču.
Poštovani! Fascinira me, ali istodobno i zastrašuje, kako ljudi zlorabe povjereni im amanet i dane im privremene „moći“. Pokušavam to pravdati činjenicom da je riječ o posljedicama sve veće krize identiteta i moralne krize prouzročene ekonomskom krizom. Može li se, doista, do te mjere preobličiti (ili izobličiti) čovjek koji govori da vjeruje? Nažalost, ako i pokušamo ukazati na nužnost da se moć koristi za dobro – stradamo. Je li više uopće realno očekivati da netko dobije moć i upotrijebi je u korist općeg dobra, a ne samo za svoje interese i ne samo po svojim mjerilima?
Koliko puta vam se dogodilo da se vaše mišljenje ne slaže s mišljenjem većine te da vam ta većina, onako suptilno, sugerira kako bi bilo najbolje da „ne mislite“? Poželimo li katkad da jednostavno odustanemo od svog mišljenja i želje za promjenom na dobro i da se, poput većine, „prilagodimo“? Koliko ćemo se uspjeti prilagoditi određenim okolnostima, uvjetima i situacijama, kažu psiholozi, dominantno ovisi o našoj inteligenciji.
Posve drugo od toga je nemati vlastito mišljenje i sustav vrijednosti, ne stajati čvrsto iza svojih uvjerenja. Imati, međutim, sve to onda kada iza vas ne stoji nitko utjecajan, nitko tko bi vam, kako se to udomaćilo kazati, mogao čuvati leđa, znači imati i sačuvati sebe. A mnogi naprosto nemaju sreću imati sebe. Takvi su se odavno izgubili u tuđim jastvima.
Zato je bitno misliti svojom, a ne tuđom glavom. Kada svoj razum koristimo onako kako nam je to naš Gospodar zapovijedio, bili u manjini ili većini, neovisno dakle o snazi našeg utjecaja, na dobitku smo.
Kažu da najjači opstaju. Doduše, isto kažu i za beskrupulozne i pokvarene. Na kraju i ove, gregorijanske godine, odaberimo nadu. Zdravije je nadati se i vjerovati da je svijet na plećima dobrih, nego se predati.
Poštovani! Uz Allahovu, dž. š., pomoć i pomoć donatora, Medžlis IZ-a Zagreb je i u 2013. godini napravio odličan posao. Naš je Centar u kalendar svojeg djelovanja upisao još jednu uspješnu godinu i time, po tko zna koji put, opravdao svoje postojanje. Ono što nas najviše raduje jest porast broja polaznika vjeronauka koji, što je najvažnije, u mektebe i svoju džamiju dolaze s radošću i lakoćom. I u godini na izmaku vjernicima se nudio veći broj vjerskih sadržaja i aktivnosti. Uz nesebičnu podršku vas, vrijednih džematlija, uspjeli smo, bez posezanja za sredstvima Medžlisa, u potpunosti renovirati prostorije omladinskog kluba. Na proljeće smo organizirali 20. znanstveni simpozij, koji je od većine sudionika ocijenjen kao odličan primjer kako se može i treba raditi za Zajednicu. Održano je i jubilarno, 20. europsko natjecanje učača Kur’ana.
Imajući u vidu stanje opće neimaštine i krize, i unatoč neznatnom smanjenju prihoda, možemo biti zadovoljni prikupljenim sredstvima u fond zekata i sadekatu-l-fitra. Na posljednjoj Izvještajnoj skupštini izneseni su podaci koje valja i ovom prilikom istaknuti: više od 50% ukupnog zekata Islamske zajednice u Hrvatskoj sakupi se u Zagrebu. Ono što također treba istaknuti je to da polovicu toga iznosa uplaćuje sedam obveznika zekata iz našeg džemata. Zato i na kraju ove godine zahvaljujemo svima vama koji ste svojim zekatom, kao i drugim davanjima, pomogli rad Zajednice uz molbe Uzvišenom da primi sve hajrate te da nas obilato nagradi za sva urađena dobra.
Svjesni da imamo prilično neiskorištenih kapaciteta, naročito svjesni da se naše djelovanje uvijek može unaprijediti, za proljeće smo planirali održavanje velikog džematskog druženja na kojem bismo pokrenuli javnu raspravu oko daljnjeg rada MIZ-a Zagreb. Mi možemo i zaslužujemo bolje. Samo oni koji imaju viziju mogu je i realizirati. Valja nam marljivo i predano raditi na sebi, kako bismo bili još bolji u međusobnoj komunikaciji i u odnosima s drugima i drugačijima. To je naša obveza.
Poštovani! Ovim putem zahvaljujem se svima onima koji se javljaju telefonski, mailom ili dopisima, izražavajući zadovoljstvo radom našeg Medžlisa te savjetima, prijedlozima, ali i kritikama nastoje doprinijeti boljem djelovanju IOM-a.
Posebno zanimljivim čini mi se obavijestiti vas o izvjesnim olakšicama. Naime, svi članovi MIZ-a Zagreb, koji pri dogovaranju police osiguranja kod određene osiguravajuće kuće (o detaljima se možete informirati kod blagajnika MIZ-a Zagreb), daju na uvid člansku iskaznicu, članarinu, u iznosu od 360,00 kn, dobivaju besplatno. Pokušat ćemo, naime, da, unatoč recesiji, povećamo broj članova, a da vam pritom ne stvaramo dodatno opterećenje na, ionako ograničene, kućne budžete. Zajednica služi zajedništvu pa ćemo, sukladno tomu, teret krize podijeliti s vama. Ne morate biti redoviti članovi da biste imali pravo na korištenje ove beneficije. Zato je, svima onima koji su nekada bili redoviti članovi, a sada to nisu iz njima znanih razloga, kao i onima koji redovito podmiruju svoje obveze, potrebna jedino članska iskaznica kako bi ostvarili pravo na ovaj popust. Na taj način postaju, i ostaju, članovima IZ-a bez dodatnih izdavanja a osiguranje će im biti povoljnije nego bilo gdje drugdje. To je samo jedan od načina da nam, spajanjem ugodnog s korisnim, svima bude lakše.
Poštovani! Nemojmo zaboraviti da svoju vjeru najbolje usavršavamo angažiranošću, trudom i žrtvom na Allahovu putu, a da ju upotpunjujemo brigom za obespravljane, osiromašene i marginalizirane članove naše Zajednice. Nemojmo smetnuti s uma da svoju vjeru ponajviše uzdižemo u interakciji s drugim ljudima, pomažući im kada god nam se obrate ili kada uočimo da im je naša pomoć potrebna.
Molim Allaha, dž. š., da svim muslimanima podari slogu, da naša srca ujedini u dobru, da našu Zajednicu učvrsti u napretku i da svim ljudima ukaže na puteve sreće i uspjeha.
dr. med. Gzim REDŽEPI predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb