Poštovana obitelji Jogunčić, rodbino, prijatelji i poznanici Dževada Jogunčića,

Pripala mi je tužna i teška dužnost da se u ime Bošnjačke nacionalne zajednice, njenih članova i prijatelja, kao i svih Bošnjaka u Zagrebu i Hrvatskoj koji su ga poznavali, oprostim od našeg dugogodišnjeg istaknutog člana i čelnika Dževada Jogunčića. Također se opraštam u ime Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.

Dževad Jogunčić rođen je u Tuzli 25.3.1950. godine. Na Tehnološkom fakultetu u Tuzli diplomirao je 1974. Nakon diplomiranja radio je u poduzeću SODASO u Tuzli na različitim položajima, na koncu kao vodeći inženjer. Od 1990. bio je zaposlen kao vodeći inženjer – projektant u kompaniji NALCO, Odjel za srednju Europu u Beču, s uredom u Zagrebu. U poslu se specijalizirao za tretman voda u energetici i procesnoj tehnologiji. Završio je subspecijalizacije u Austriji i Nizozemskoj, te dodatne studije u Japanu i USA. Njegova tehnološka rješenja primijenjena su u svim zemljama regije, a zadnjih godina pokrivao je tržište BiH gdje su u primjeni brojni projekti koji su dio njegovih tehničkih prijedloga i rješenja. Od 2007. bio je direktor projekata u Odjelu za istočnu Europu – Balkan, što je kruna u njegovoj vrlo uspješnoj i plodnoj profesionalnoj karijeri.

Od 1997. godine je u rukovodstvu Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, kada je biran za potpredsjednika. Na osnivačkoj skupštini Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju (BNZ ZG i ZGŽ) 2005. biran je također za potpredsjednika. Cijelo vrijeme od 1997. biran je na rukovodeće funkcije u BNZH i BNZ ZG i ZGŽ, uvijek u drugom planu – po svojoj želji, da bi konačno 2013. pristao da bude izabran za predsjednika BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju. U maju ove godine imenovan je za člana Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske ispred bošnjačkog naroda. Bio je član Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u mandatu 2011-2015. i ponovno je izabran u Vijeće 2015. Na izbornoj Skupštini KDBH „Preporod“ prije par tjedana izabran je u Glavni odbor. Bio je veoma angažiran i u tijelima Islamske zajednice u Hrvatskoj, o čemu je govorio kurra hafiz Aziz Alili.

U BNZ je bio pokretač i nositelj brojnih projekata: bio je urednik časopisa Bošnjačka pismohrana i urednik književne edicije Bosana – Bošnjački pisci u Hrvatskoj. Aktivno je sudjelovao u svim programima BNZ: organizaciji književnih tribina, promocija, kazališnih predstava iz BiH, izložbi fotografija. Bio je predsjednik organizacijskog odbora sedam znanstvenih skupova od kojih su tri posljednja realizirani u suradnji s Naučnoistraživačkim institutom Ibn Sina iz Sarajeva i Bošnjačkim institutom iz Sarajeva. Više puta promovirao je izdavačku djelatnost BNZ na Sajmu knjiga u Sarajevu. Organizirao je brojne promocije knjiga BNZ i časopisa Bošnjačka pismohrana u Sarajevu, Tuzli, Gradačcu, Bihaću, Rijeci, Zadru, Zenici, Subotici, Pećuhu, Prištini, Teheranu, Beogradu, Novom Sadu itd. Bio je dugogodišnji suradnik Bošnjačkog instituta u Sarajevu.

Imao je nevjerojatan dar okupljanja i povezivanja ljudi različitih profila i obrazovanja. Tako je, za znanstvene skupove, simpozije i promocije koje je organizirao u Zagrebu, uspijevao, svojim entuzijazmom i zanesenošću idejom, zainteresirati i okupiti brojne učene ljude, profesore i znanstvenike iz Bosne i Hercegovine s Tuzlanskog, Sarajevskog, Zeničkog i Bihaćkog univerziteta, također i brojne istaknute znanstvenike iz Hrvatske i s područja bivše države. Na taj način imali smo živu, kvalitetnu komunikaciju s matičnom domovinom Bosnom i Hercegovinom, čuti i raspravljati o različitim temama bitnim za našu prošlost, sadašnjost i budućnost, obrađenim na visokom znanstvenom nivou.

Dozvolite mi sada par osobnih sjećanja na Dževada. S njim me veže zajednički rad u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici u periodu od skoro 20 godina. Bile su to i njegove i moje zrele i produktivne životne godine. Prolazili smo u to vrijeme kroz brojne izazove u uspostavljanju organizacija BNZ u Hrvatskoj, promoviranju i podupiranju svih organizacijskih oblika Bošnjaka u Hrvatskoj. Obilazili smo zajedno sve krajeve Hrvatske, on sam još i više. Koristio je svaku prigodu da negdje dade svoj pozitivni doprinos za dobrobit Bošnjaka. Bio je neumorni propagator bošnjaštva; gdje god se pojavio razgovarao je o tome, poticao ljude na aktivizam, dijelio izdanja ne samo BNZ, već i Preporoda, Islamske zajednice, kao i brojne knjige koje je donosio sa svojih putovanja iz Bosne. U prtljažniku njegovog automobila, pored obavezne zaštitne kacige koju je zbog prirode posla imao, bilo je uvijek raznih časopisa, historijskih knjiga, knjiga proze i poezije, različitih publikacija. Dijelio ih je svima, u nadi da će i u drugima potaknuti iskru nacionalnog angažmana. Bio je pravi misionar bošnjaštva, u punom smislu te riječi, ne samo u Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini i šire.

Iz našeg poznanstva i dugogodišnjeg zajedničkog rada razvilo se i prijateljstvo i duboko međusobno razumijevanje. Često je znao govoriti: „Što ja mislim i Sead misli i što Sead misli i ja mislim. Mi se ne bi trebali ni dogovarati, ali eto, činimo to više da se međusobno informiramo“. Bili smo različitih karaktera: on komunikativan – ja povučen; on tipični individualac – ja skloniji timskom radu; on bi sve napravio sad i odmah, a ja sam bio sistematičniji i volio o nekim važnijim i osjetljivijim pitanjima prvo dobro promisliti. Svejedno smo se jako dobro razumjeli i slagali. Mislim da nas je povezivao zajednički ideal da trebamo dio svog dunjalučkog života dati za svoju zajednicu, za prosperitet Bošnjaka i njihovo nacionalno sazrijevanje i emancipaciju. Valjda se zbog toga nismo nikada ni posvađali, premda smo znali imati, doduše vrlo rijetko, suprotstavljena stajališta o nekim pitanjima, ali nikad to nije prelazilo okvire argumentirane rasprave. I niko se nije poslije takvih rasprava ljutio.

U radu za bošnjačko i muslimansko dobro imao je neiscrpnu energiju. Govorio je: „Mene ovo odmara od moga posla“. Bio je prepun ideja, planova i projekata, koje je velikim dijelom sam realizirao. Njegovo inženjersko obrazovanje i menadžerske sposobnosti bili su temeljni faktori da se to uspješno ostvari.

Kao osobi duboko i iskreno posvećenoj nastojanjima da učini nešto za svoj narod, zajednicu, kulturu i nacionalnu svijest Bošnjaka često je bio kritičan prema drugima koji su zauzimali čelne pozicije a nisu u dovoljnoj mjeri slijedili takve ideale. U tome je bio beskompromisan. Znao je reći: „Opet će biti povika na mene ali mora neko od nas i o našim pogreškama i negativnim pojavama progovoriti“. Takvi su ga osporavali, omalovažavali, potcjenjivački o njemu govorili, ali je to stoički trpio smatrajući i to dijelom žrtve za svoj narod. Ja, koji sam ga jako dobro poznavao, odgovorno tvrdim da ga je u tome vodio čisti nijet; kako je često govorio, da sve što radi – radi fi sebilillah, kao dunjalučku obavezu davanja sebe na Božijem putu. Zaista je bezrezervno služio svom narodu.

Dževad je kao osoba bio prijatan u društvu, veseo, obično centar razgovora, bilo da se radi o ozbiljnim temama, ili ležernom razgovoru u kojem je uvijek bio spreman na šalu. Bio je rado viđen u društvu u brojnim prilikama zajedničkog druženja.

Bio je vrlo suosjećajan; znao je pokazati iznenađujuću količinu empatije i merhameta, i spremnosti da pomogne ljudima u nevolji.

Za Bošnjačku zajednicu u Hrvatskoj Dževad predstavlja nenadoknadiv gubitak, kao i za mene osobno. On je bio jedan i neponovljiv i za sve ono što je radio i uradio, a radio je od srca, mi mu zahvaljujemo, a dragi Allah će ga nagraditi. Na nama, koji ostajemo iza njega, je da slijedimo put na kojem je on istrajno djelovao ne štedeći sebe, na uštrb svog slobodnog vremena i porodice.

Nedostajat će svima nama koji smo ga poznavali i voljeli, a najviše supruzi Medihi, djeci Emini i Halidu i unučadi o kojima je brižno skrbio i neizmjerno ih volio.

Molim dragog Allaha da ga nagradi za sva dobra djela i njegovoj plemenitoj duši podari dženet a članovima njegove porodice sabur i snagu da podnesu tugu za njim.

Dragi prijatelju, neka ti je lahka naša bosanska zemlja.

U Zagrebu,13.12.2016.                                                                         Prof. dr. sc. Sead Berberović