Ostala su nam još nepuna tri tjedna do dolaska mubarek mjeseca ramazana. I oni koji još nisu počeli razmišljati o tome, koji se još nisu počeli pripremati za dolazak najdražeg gosta, krajnje je vrijeme da od danas započnu. Poslanik Muhammed, a.s., i njegovi časni ashabi, r.a., pripremali su se šest mjeseci unaprijed za dolazak ramazana. Te se pripreme ogledale u intenziviranju činjenja dobrih djela, pojačanom ibadetu, učenju Kur’ana, zikru, obilasku rodbine, pomaganju susjeda, opraštanju dugova svojim dužnicima. Ako su oni počeli praviti strategiju za dolazak mubarek ramazana šest mjeseci unaprijed možemo li barem dva tjedna ili pola mjeseca.

Zašto su to oni radili? Pa dobro su znali svu vrijednost, sve blagodati, koje sa sobom donosi ovaj blagoslovljeni mjesec. Imali su na umu Poslanikove, a.s., riječi da je propao onaj tko dočeka ramazan, a na temelju Allahove bezgranične Milosti ne zasluži oprost, odnosno da muslimani znaju kolika je vrijednost mjeseca ramazana poželjeli bi da traje cijelu godinu.

Svaki novi dan u našim životima je Allahov dar

Prvo što moramo zamisliti kada razmišljamo ili govorimo o dolasku mjeseca ramazana jeste da je to, možda, posljednji ramazan u našem životu; moramo sebe uvjeriti da od ibadeta i dobrih djela koje ćemo učiniti upravo u ovom nadolazećem ramazanu, ovisi cijeli naš život, naša vječnost.

Doista, vrijeme brzo prolazi, jučerašnji dan nikako ne možemo vratiti. I dobro i zlo koje smo u njemu učinili bit će nam predočeni na Sudnjemu danu. Svaki novi dan u našim životima je Allahov dar. Svaki novi dan je nova šansa da popravimo svoj status kod našega Stvoritelja. U samo jednom danu možemo zadobiti ili izgubiti vječnost. Zato ćemo svi mi kada nas Dragi Allah na Sudnjemu danu bude pitao koliko smo ostali na ovome svijetu odgovoriti "Dan ili dio dana".

Zato, planirajmo kako ćemo iskoristiti svaki dan u svome životu, za kojeg ćemo zasigurno odgovarati, a posebno dane u mjesecu ramazanu, koji, kako Muhammed, a.s., veli, ne bi trebali biti poput "običnih" dana.

Drugo, ništa manje važno, što moramo stalno imati na umu a u praksi konkretizirati jeste da učinimo istinsku i potpunu tevbu; da se istinski, pokajemo za cijeli naš dosadašnji život, za sve grijehe kojih se možemo sjetiti I onih kojih se ne možemo sjetiti. I to je zapravo glavna tema moje današnje hutbe.

Tevba znači i povratak i obećanje Stvoritelju

Svi znamo što sama riječ tevba znači. To znači kajanje. No, ima više vrsta kajanja (kajemo se što smo uložili novac u neki posao koji je propao itd.. kajemo se kada kupimo novi auto, kajemo se kada kredit uzmemo u "švicarcima"…). No, veliko je pitanje da li suštinski poznajemo i razumijemo značenje tog islamskog pojma. Zapravo to nije samo puki pojam, to je svojevrsno svojstvo, bolje rečeno stanje, koje krasi vjernička srca, koje oplemenjuje naše ponašanje i proizvodi ono najbolje u nama. Zato je najbolji među ljudima, koji je ikada hodao po zemlji, naš poslanik Muhammed, a.s., tevbu činio 100 puta na dan. Je li Poslanik toliko griješio, jasno da nije, nego je tevbom jačao svoju vezu s Allahom, dž.š., kajao se i vraćao se svome Stvoritelju.

I upravo, kao što rekoh, to je pravo značenje tevbe. Tevba označava istinski, potpuni povratak našemu Stvoritelju, Allahu, dž.š.. Cijelo svoje biće, svaku svoje djelo, riječ pa čak i misao, usmjeravamo Onome Koji nam je stvorio, Koji nas je pravim putem uputio, počastivši nas s uzvišenom vjerom dini islamom.

Tevba znači i povratak i obećanje Stvoritelju, bolje rečeno samome sebi, da ćemo od ovog ramazana živjeti pobožnije, da ćemo se više truditi da činimo dobra drugima, a ne samo da sebično mislimo na sebe; da ćemo ustrajavati u ibadetima, kao što ustrajavamo u ramazanu, posebno da ćemo čuvati svoj namaz koji je početak i kraj priče o islamu, namaz koji nas na najbolji način štiti od svega što je zlo i grijeh.

Allah, dž.š., poznaje stanje naše duše bolje nego mi znamo sami sebe. Zato i ne pokušajimo slagati svoga Stvoritelja, jer ako je naša namjera čista, ako doista postoji u nama želja da se mijenjamo, da u ramazanu i poslije ramazana doživimo takve duhovne transformacije, da nas dugi ne mogu u pozitivnom smislu prepoznati, e onda će nam Uzvišeni Allah pružiti još jednu šansu i pomoći nas u našem naumu, onda ćemo slatke plodove koje nudi samo ramazan, uspješno obrati i u njima uživati na oba svijeta.

Osim iskrenosti, Allah traži da se nikada više ne vratimo grijehu kojeg smo nekada davno počinili

Nema tog grijeha kojeg Milostivi Allah neće oprostiti. Allah, Subhanehu we teala, u suri Furkan veli: "...i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtjeva,i koji ne bludniče; a tko to radi iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra dijela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je." (El-Furqan, 68-70)

U suri Ali Imran, 136. ajet, Allah, dž.š.. veli: "…i za one koji se, kad grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe zamole - a tko će oprostiti grijehe ako ne Allah ? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju."

Allah od nas traži samo nekoliko uvjeta. Osim iskrenosti, traži da se nikada više ne vratimo grijehu kojeg smo nekada davno počinili; Stvoritelj od nas traži da se radi sebe stalno kajemo, svoj nijjet propitujemo; da u duši osjetimo odvrtanost prema svim grijesima koje smo učinili. Ako se sjetimo iz mladosti nekog grijeha pa onako sa sjetom u sebi pomislimo kako smo uživali, kako nam je bilo lijepo, kako bi opet isto ponovili, onda od naše tevbe nema ništa. A ako od tevbe nema ništa onda ni od Dženneta – nema ništa! Ne možemo se sjećati bludnih radnji i u isto vrijeme Spominjati Allahovu Milost. Istina je, Allah je Milostiv i nema grijeha kojeg ne oprašta, ali kršiti Allahove propise, prelaziti Allahove granice kada je u pitanju vjera i moral; to za sobom povlači kaznu na oba svijeta.

A koliko je Allah Milostiv argument je i sljedeći ajet: "Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje." (Fatir, 45)

Grijesi nas upropaštavaju, donose nam nesreću, nama i našim obiteljima, našem imetku

U isto vrijeme, za sve one koji se istinski kaju, koji su čvrsto odlučili da će uvesti nove kvalitete u svoj život Allah obećava, a On Svoja obećanja ispunjava, da će nam biti Milostiv, da će nam sve naše grijehe oprostiti, I sramote pokriti. "Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'" ( Ez-Zumer, 53)

Vjernik kada se istinski pokaje I povrati svome Stvoritelju, kada od Allah, dž.š., direktno u srce primi dar tevbe te osjeti ljepotu pokornosti svome Stvoritelju, u malim grijesima vidi životnu opasnost. Kao što prenosi Abdullah ibn Mesud opisujujući stanje vjernika i munafika kaže: "Vjernik vidi svoje grijehe kao brdo koje se nad njim nadvilo, bojeći se da se na njega ne sruši, a munafik vidi svoje grijehe kao muhu koja mu ispred nosa prođe, pa je samo rukom nehajno odmahne."

"Istinska tevba je zatražiti oprost jezikom, pokajati se u srcu i sačuvati svoje tijelo od onoga što je zabranjeno." Čuvajmo se grijeha. Grijesi nas upropaštavaju, donose nam nesreću, nama i našim obiteljima, našem imetku. Ako se pitaš zašto sreće u životu nemaš, zašto ti je uskraćen bereket, zašto te djeca ne slušaju, zašto nemaš napretka u imetku, pogledaj u sebe, upravo je u tebim brate problem. Allah, dž.š.,kaže: "Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog vaših grijeha, a On mnoge i oprosti." (Eš-Šura, 30)

Ti klanjaš, ali ne prođe dan da nekoga od vjernika, ne uzmeš u usta, pa ga ogovoriš, ružnim imenom spomeneš, izrekneš o njemu ono s čime on nije zadovoljan. A da se ne lažemo, tu svi padamo na ispitu. Zatim, ne prođe dan a da ti ne pogledaš u tuđu ženu, koja ti je haram, jer, u islamu, I za pogled će se odgovarati, a ne kamoli za nešto drugo. Tvoj imetak je pomiješan s haramom, nisi vratio dug na vrijeme, a obećao si, uz to još sebi ohaljuješ kamatu ili imetak stečen od prodaje harama. Tvoj je brat u nevolji, a nisi mu priskočio u pomoć, tvoj se brat razbolio a nisi ga obišao, tvoj ti brat pruža ruku pomirenja a ne želiš je prihvatiti – pa kako da se nadaš dobru?!

Zato, pripreme za dolazeći ramazan počnimo sa samopreispitivanjem, sa čvrstom odlukom da ćemo nastojati biti bolji i pobožniji. Učinimo iskrenu tevbu i zamolimo svoga Stvoritelja da nam oprosti, jer je On doista onaj Koji prašta.