Na Tribina dr. Mašovića gostovala je sarajvska znanstvenica, mr. sc. Belma Bešlić
sa zanimljivim predavanjem o jednoroditeljskim zajednicama
JEDNORODITELJSKE PORODICE
U sklopu tribine „Dr. Sulejman Mašović“, u četvrtak, 23. 1. 2014., u Zagrebačkoj džamiji održana je javna prezentacija teorijsko-istraživačkog rada na temu: „Položaj žene u jednoroditeljskoj porodici" (diskurs monoteističkih religija).
Magistrica sociologije Belma Bešlić izložila je rezultate istraživanja provedenog na području Bosne i Hercegovine u razdoblju siječanj/veljača, 2013 god.
Ovoj zanimljivoj Tribini u organizaciji Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, prisustvovao je veliki broj gostiju, a posebnu čast predstavlja posjeta professora emeritusa dr. sc. Esada Ćimića, svojevrsnog začetnika Sociologije religije.
Moderatorica ove Tribine Lamija Alili predočila je zanimljive podatke o braku i porodici u Hrvatskoj, statističke podatke o broju sklopljenih i razvedenih brakova u posljednje vrijeme. Nažalost, sve je veći broj razvedenih brakova , pa nam valja zaključiti da je ova tema aktualna i potrebno je o njoj što češće govoriti.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA MR. BEŠLIĆEvo sažetka sadržaja istraživanja mr. sc. Belme Bešlić u izboru moderatice Tribin, muallime Lamija-hanume Alili:
Mr. Bešlić je izlaganje započela iznošenjem činjenica da se b-h. porodica općenito nalazi u krizi i da se u posljednje vrijeme sve više javlja oblik jednoroditeljske porodice. Izraz „jednoroditeljska porodica“ također je trpio promjene kroz sociološku znanost, a tek od '70-ih godina na ovamo češće se koristi ovaj izraz u literaturi. Ranije su se koristili različiti izrazi koji su naglasak stavljali na majku, npr. „porodica samohrane majke“. Naravno, i muškarac može biti samohrani roditelj ali barem na područiju Evrope, pa i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj žene dominiraju u jednoroditeljskim porodicama. Različiti su uzroci ostanka žena u jednoroditeljskim porodicama, a najčešći su: zbog razvoda braka, smrti bračnog druga, odgađanja ponovne stalne veze ili braka nakon razvoda i smrti. Čest razlog zašto žene žive u jednoroditeljskim porodicama je posebno izražen u posljednje vrijeme kad se sve više žena odlučuje odgajati djecu bez sklapanja bračne zajednice, odnosno bez muškog partnera. Velika je potreba promatrati žene, odnosno majke, u jednoroditeljskim porodicama, a posebno je značajno na ovu temu govoriti u ozračju religije koja se javlja kao pomoć ženi u jednoroditeljskoj porodici da se lakše suoči i podnese poteškoće, predrasude i stigmatizacije s kojima se susreće u društvu. Posmatrajući ovu temu i baveći se njome treba podcrtati jasnu razliku između svetog teksta, Božjeg zakona (obavezujućeg za vjernike) i tumačenja tih zakona. Tradicijski i opće prihvaćeni obrasci su često jači i dominantniji u društvu, pa čak i u onim zemljama koje imaju religijski prefiks. Ipak, tumačenja svetog teksta i zakona su ljudska i zbog kritika i rasprava podliježu pogreškama. Duhovna orijentacija porodice i koncept nade socijalno ugroženima bez obzira radi li se o potpunoj ili jednoroditeljskoj porodici, djeluje kao olakšica i predstavlja faktor olakšavanja u životu. Uz religiju se lakše nadilaze životni problemi i poteškoće, a ukoliko je bračni drug umro (žena je ostala udovica) religija podučava čovjeka da nakon ovoga svijeta postoji bolji, vječni život na kojem će se susresti sa osobom bez koje je ostala na ovome svijetu. Religije (svete knjige) ženama u jednoroditeljskim porodicama (udovicama, razvedenim ženama) mogu pomoći u nadilaženju teških trenutaka u životu i u borbi s predrasudama i stigmatizacijom društva prema njima. Međutim, religijske (vjerske) zajednice i crkve ne čine dovoljno da bi se postulati iz svetih knjiga proveli i implementirali u svakodnevnom životu. Generalno, žene su nezaštićene u okviru jednoroditeljskih porodica, a s obzirom da su često preokupirane ekonomskim problemima u obitlji, da nemaju dovoljno vremena da nespremne krenu „od početka“, religije im daju gotovo uputstvo i obrazac za nastavak življenja i suočavanje sa problemima. Žene u jednoroditeljskim porodicama često se susreću i sa specifičnim problemima: siromaštvo, neshvatanje poslodavaca, manjak slobodnog i vremena uopće, nemogućnosti da se obrate nekome tko im može i želi pomoći i sl. Izražen je nedostatak državnih i vjerskih institucija i specijaliziranih udruženja za pomć ženama općenito, pa i ženama u jednoroditeljskim porodicama. Žene ne znaju od koga da traže pomoć, nemaju smjelosti da istu traže ili se jednostavno povlače zbog nepravednog odnosa i prozivanja od strane zajednice. Uza sve to, prema ženama u jednoroditeljskim porodicama, a posebno razvedenima, koriste se pogrdni neadekvatni izrazi poput kovanice „raspuštenica". Na taj izraz ni same žene više ne reagiraju kao na uvrijedljiv, što se pokazalo tijekom ovog istraživanja, istakla je mr. Bešlić. Ona se osvrnula na sadržaj svetih tekstova (Toru, Bibliju i Kur'an) u vezi s položajem žene općenito, zatim položajem udovice, razvedene žene i žene koja je rodila dijete u izvanbračnoj zajednici. Kada su u pitanju uloge žene, u islamu se ističe uloga majke. Potenciranje te uloge je s vremenom dovelo do toga da se majčinstvo smatra jedinom ulogom koju žena može imati, zaboravljajući da postoje i druge uloge kroz koje ona može biti društveno aktivna. Navela je primjer haezrti Aiše koja sa Poslanikom a.s nije imala djece, a bila je aktivna, cijenjena, prenijela je mnogo hadisa i smatra se velikom poznavateljicom pravnih nauka. Također je mr. Bešlić navela primjer Hatidže, supruge poslanika Muhammeda, a.s., koja je u predislamsko doba (prije braka s Muhammedom a.s.) bila društveno aktivna, uživala visok položaj u društvu kao uspješna trgovkinja, iako je bila udovica. Takođe poznat je primjer h. Amine, majke Poslanika a.s koja je ostala udovica i trudnica, a koju su cijenili i poštovali njen svekar i djeveri. Bosna i Hercegovina je zemlja s velikim brojem udovica i razvedenih žena, a u posljednje vrijeme i žena koje su rodile djecu, ali nisu zasnovale bračnu zajednicu. Društvo vrlo malo radi s ovim kategorijama žena. Često se taj rad svodi samo na pruženje ekonomske pomoći i potpuno zanemaruje pružanje emocionalne podrške. Žene u jednoroditeljskim porodicama su prepuštene same sebi i ponekad se mogu osloniti na pomoć udruženja za pomoć roditeljima u jednoroditeljskim porodicama. Nažalost, takvih udruženja u BiH je malo. Trenutno u Sarajevu postoje dva udruženja, Udruženje jednoroditeljskih porodica i Udruženje samohranih roditelja; oba su osnovana u vremenu kad je nastajao ovaj teorijsko-istraživački rad mr. Bešlić. Vjerske zajednice također rade određene projekte u vezi s jednoroditeljskim porodicama, ali shodno slobodnoj volji vjerskih zajednica, mjestimično i bez mogućnosti konkretne pomoći ovim ženama. Ove činjenice su poražavajuće ako se uzme u obzir da su prema izvještaju Justitae et pax, najugroženije skupine u BiH nacionalne manjine, zatim žene, invalidi, penzioneri i mladi. U sklopu ovog istraživanja (prvi dio istraživanja) provedeno je anketiranje unutar katoličke, židovske i islamske vjerske zajednice (rukovodećih osoba i vjerskih lica u tim zajednicama) u Kantonu Sarajevo, te vjerskih lica posredstvom Saborne crkve u Sarajevu s lokaliteta cijele BiH za pravoslavnu vjersku zajednicu. Na pitanje jesu li radili s kategorijom udovica i razvedenih žena u jednoroditeljskim porodicama, od 53 ispitanika 27 ih je reklo da nije, a 30 da jesu. Na pitanje u čemu se sastojao angažman pomoći takvim ženama odgovori su bili sljedeći: a) Ekonomske prirode (novčana pomoć) - 27 slučajeva; b) Savjeti i upute (predavanja, upućivanje na rješavanje problema ) - 26 slučajeva; c) Nijedan od gore navedenih - 17 odgovora.
Prijedlozi za unapređenje rada vjerskih zajednica
sa ženama u jednoroditeljskim porodicama
U katoličkoj zajednici su predložili slijeđenje dosadašnje prakse u zajednici s obzirom na to da ova služba postoji pri Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije u 4 općine: Sarajevo, Kakanj, Prozor i Kiseljak. Zatim predloženo je: zajedničko okupljanje i razmjena mišljenja, iskustava i problema, angažiranje stručnih osoba za rad s takvim ženama, davanje savjeta i uputa za samostalno življenje i odgoj djece, uvažavanje svetog teksta i slijeđenje moralnih načela, veća saradnja državnih i crkvenih vlasti. materijalna i duhovna pomoć i zapošljavanje ove kategorije žena. U Pravoslavnoj zajednici su predložili davanje savjeta i pouka, te ekonomske pomoći ženama. U Židovskoj zajednici tvrde da sve službe u okviru Zajednice zadovoljavaju potrebe ugroženih. U Islamskoj zajednici su bili detaljniji i iscrpniji u poređenju s Katoličkom i Pravoslavnom zajednicom. Objašnjenje bi mogli naći u konstataciji da u okviru Islamske zajednice ne postoji služba za rad sa ženama općenito, a ni sa ženama u jednoroditeljskim porodicama. Iz tih razloga su se ti prijedlozi odnosili uglavnom na njihovo osnivanje u okviru zajednice:- Osnivanje službe za žene općenito i žene u jednoroditeljskim porodicama;
- Osnivanje savjetovališta za pomoć ženama općenito i ženama u jednoroditeljskim porodicama;
- Načiniti evidencije na nivou džemata i šire zajednice;
- Kroz namjensko trošenje zekata u te svrhe, bejtul mal, osiguravanje stipendija djeci u takvim porodicama;
- Zapošljavanje žena iz jednoroditeljskih porodica;
- Upućivanje na sklapanje nove bračne zajednice;
- Organiziranje seminara, kurseva i slično (doedukacija i edukacija žena).
Anketiranje roditelja u jednoroditeljskoj porodici
Drugi smjer anketiranja je proveden u osnovnim školama (dvije osnovne škole, Sarajevo i Sapna), anketirani su roditelji učenika koji su razvedeni ili su udovci/udovice ili su na bilo koji način postali samohrani roditelji. Od ukupnog broj ispitanika/ca na pitanje da li su religiozni 58,3% ih je odgovorilo da su veoma religiozni, 37,5% da su slabo religiozni, a samo 4,1% da nisu religiozni. Najviše ispitanika je potvrdilo da su u periodu kad su ostali u jednoroditeljskim porodicama pomoć i podršku pronašli u prijateljima i porodici u 54% slučajeva, zatim 25% u religiji i religijskom uvjerenju, a 21% u stabilnoj ekonomskoj situaciji. Ispitivanje je pokazalo da čak njih 91,6% nije ni tražilo ni dobilo pomoć od vjerskih zajednica, a 8,3% da nisu tražili, ali su dobili pomoć. Roditelji su predložili:- formiranje posebnih komisija za socijalni rad i prosvjetno-pedagoško djelovanje koje bi radile i s roditeljima i s djecom iz ovih porodica;
- pojačavanje ekonomske pomoći i objedinjavanje putem vjerskih zajednica;
- organiziranje edukativnih i odgojnih aktivnosti, posebno za djecu iz ovih porodica.
