Iznad crte
"Smrt jednog učenjaka, smrt je univerzuma." (Hadis)Poštovani čitatelji, svijet je pod opsadom! Novi svjetski poredak i njegovi arhitekti zidaju piramidu kojoj podrhtavaju temelji. Svjedoci smo ritualnoga nasilja i rekoh prošli put, na istom ovom mjestu: nema nevinih, nevini su još samo oni koji nisu otkriveni. Sukob fundamentalizama i ljuta borba za vlasništvo nad interpretacijom uzroka i posljedica zloćudnih bolesti čovječanstva upravo doživljava svoj klimaks.
Svijet je ispao iz tračnica i vlak kojim vozi ne sluti na dobro. Antiteroristička koalicija odlučna je zbrisati s lica zemlje lažnu Islamsku državu, neugodnu hipoteku koja nama, balkanskim muslimanima (podjednako Bošnjacima, Albancima, Hrvatima i Romima islamskog vjerozakona) i Islamskoj zajednici jest i mora biti na teret, od koje se, s pravom, grozimo. Ona rastače zdravo tkivo islama, prijeti da časni pojam ehli-i sunneta we l-džema’ata posve iskompromitira i trajno zloupotrijebi, da izazove razdor i mržnju ponajprije među muslimanima, ali i da islam u cjelini izloži nepovjerenju neislamskoga svijeta. Ono, međutim, što nas sada zabrinjava, i na što kao vjernici moramo nedvosmislenog upozoriti, čak i mimo globalnih geostrateških preslagivanja na Bliskom a tužnom i ucviljenom istoku, na teritoriju poharane Sirije i zgarišta Iraka, jest poopćavanje, huškanje i opće pogromaško raspoloženje prema protagonistima koji to nisu u ovom medijsko-vojnopolitičko-obavještajnom metežu, u kojemu se javnost svjesno ili nesvjesno obmanjuje. Ne, nipošto nije posrijedi samo planirani kaos, premda za sobom ostavlja očigledne mrvice/tragove kao u bajci o Ivici i Marici.
Muslimanski svijet, odavno ranjen mezhebskim podjelama, uvelike sudjeluje u sektašenju i rastakanju integralnog bića islama ideološkim partikularizmima. Posljednja je moda, "hit mjeseca", prokazivanje selefijske mezhebske paradigme (molim lijepo, jedne od četiriju vrela islama!) kao navlastito ekstremističke i fanatičke. Ni Ebu Hanifa, čijom se pravno-šerijatskom tradicijom rukovode Bošnjaci i Albanci na Kosovu i Makedoniji, naprimjer, ni maturidijsko-eš’arijska škola koju slijedimo u akaidu, kao muslimanima ne dopuštaju nam huškanje, ne daj Bože potkazivanje i pogrom selefija, tzv. vehabija, bili nam ili ne bili bliski! A to je, gospodo, upravo na djelu! I svi ti mladići prepoznatljivi po svom počesto ispraznom formalizmu, nenjegovanim bradama i “bradicama”, podvrnutim hlačama i, za naše adete, rabijatnom širenju nogu u stajanju u namazu, svi oni odreda, bili obrazovani po Medinama i Kairima ili tek priučeni s tri i pol hadisa i ponešto kur’anskih sura, baš svi ti “islamski punkeri” (kako ih ironično nazva jedan moj ahbab!) – ne mogu, ne smiju biti izloženi sumnji i sveopćem podozrenju. Ma koliko nam njihova interpretacija sunneta Časnog Poslanika bila strana, nerijetko agresivna u svom monološkom, linearnom i redukcionističkom čitanju Božje Knjige – niti su svi oni Mevludin Jašarević, niti je seoce Gornja Maoča rasadište, kako nas uvjeravaju medijski propagandisti u Hrvatskoj i BiH, "naše srce tame", bunar iz koje migolje sve naše zloćudne zmije.
Utoliko je upravo na Islamskoj zajednici da bude brana, sa svojom gotovo 600-godišnjom tradicijom na našim prostorima, da spriječi nepravdu koja se bilo kome nanosi. To, naravno, ne znači da bosnići, imamovići i ini, koji svoje radikalističke stavove, koliko do jučer izgovaraše javno i nepropitno s regionalnih medijskih brbljaonica, nisu suspektni. Naprotiv, oni su dolijevali ulje na vatru, i nekome je to bilo u interesu. Ne zaboravimo: Libija više ne postoji! Irak haman ne postoji! Sirija je pod znakom pitanja. Antiteroristička koalicija je, izgleda, nadišla čak i desetljeća animoziteta, konfrontacije i inhibicija između SAD-a i Irana. Prijetnja je transnacionalna, nadilazi nacionalne granice, a terorizam ne bira svoje ciljeve po logici naše naravi. Novo preslagivanje svijeta od do jučer ljutih neprijatelja, primjerice Turaka i Kurda, čini saveznike i stvaraju se novi teritoriji, a možda i nove države, poput kurdske. Naravno da će sav taj metež postavljati prepreke, naravno da će mnogima mir doći tek kao predah za neki budući nedovršeni rat i naravno da će mnogima rješenje problema nakarade pod firmom tzv. islama pasti teško i naravno da će malo tko da će u dogledno vrijeme odahnuti. Jer tom buretu baruta, Bliskom istoku u cjelini, ma kako vojna intervencija bila brza, nažalost više pristaje ona lucidnoga bošnjačkoga pjesnika Sidrana: imam problem za svako rješenje! Bojimo se da će Zapad i antiteroristička koalicija, ponajprije zbog incestnih veza Amerike s kojekakvim terorističkim pseudoislamskim organizacijama, imati pune ruke posla i nakon što jednom napokon obračuna s lažnim kalifatom.
A što s vehabijama, preko noći prometnutim u Zlo iz našeg susjedstva i komšiluka? Što sa svim tim dječacima koji su uličarsku prošlost, pijančevanje ili ateistički identitet – zamijenili vjerom?! Može biti da su neki instrumentalizirani, ali što ćemo s većinom među njima koji su din i iman primili na srce, zdušno i iskreno? Ostavimo te mladiće na miru i pustimo da Allah, Koji to jedino zna i može, proširi grudi spoznaje i osvjedočenja svakome od nas. Nemojmo pristati da nas zarad dunjalučkih položaja huškaju na ljude, nemojmo pristati na otvoreni lovostaj drukčijih i drugomislećih od nas. Zagovarajmo u, istinskoj kulturi dijaloga, svoju ideju svijeta pravednošću i iskrenošću. Islam je ljubaznost, osmijeh i vedrina. Islam nije jatagan kojim ćemo posjeći neistomišljenika. Dezideologizirajmo naše svjetove, otvorimo svoja srca svijetu svih ljudi na Planetu, svih bića koje dišu i žive svoje početke i krajeve pod Božjom kapom. Sklonimo i sačuvajmo od zla i paleža i životinje i biljke!
Podsjetimo Europu da nije nikla samo na judeo-kršćanskim temeljima, nego i na islamskoj žili. Upozorimo je da su sve tri vjere ponikle iz azijskoga vrela. Podsjetimo je na Andaluziju. Upoznajmo je sa Sarajevom. Podsjetimo je na Istanbul, ali i Tiranu. Pozovimo se na suživljenje, na konvivenciju, koja je nekoć bila naš ulog u Europu andaluzijskoga doba, nesporna historijska i duhovna činjenica.
Musliman po mjeri Kur’ana i Poslanika je onaj koji je ponizan, samilostan, učen, požrtvovan, koji često oprašta i na usluzi je ljudima. Um, znanost (‘ilm) tri stotine je puta spomenut pojam u Kur’anu Časnom, podučavaju nas alimi. Muslimanski um trenutno je okovan, zbijen između političkog despotizma i neslobode izražavanja. Živjeti nam je u suglasju sa sobom u četirima mezhebima i suživljenju s različitima od sebe, ili kako kaže mudri prof. Ahmed Akbar: ili nam je s kršćanima, židovima, hindusima, ma svim ljudima uopće, u stalnom i neumornom dijalogu plivati zajedno – ili ćemo potonuti zajedno!
I dopustite mi sada jednu indiskreciju. Kad sam, prije četiri godine, na izborima, Allahovom voljom, stao na čelo Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, kao prvi među jednakima, imao sam za sobom samo svoju obitelj, vjeru koju sam ponio iz kuće i solidnu profesionalnu karijeru. Za četiri godine u Zagrebačkoj džamiji, elhamdulillah, stekoh mnoge iskrene ahbabe i time se obogatih dobrim ljudima. Proširih svoju obitelj, stekoh još plemenite braće po srčanom izboru. Upoznah dobre i manje dobre insane. Ali bolje upoznah i sebe.
Medžlis postade ono što je iznad crte. Bijah točka malešna u nizu, ja i moja obitelj, na koju se nasloniše tanje i dublje točke. Točke u nizu. Zbir, prebogat zbir točaka dubljeg i plićeg traga. Ali zbir, elhamdulillah. Skup točaka koji podigoše letvicu koja ne ide ispod crte, već je po rezultatima daleko nadiđoše.
Svi samoproglašeni kalifati, rekoh već, ne mogu se, oduzimamo im pravo da se pozivaju na našu časnu vjeru (molim lijepo, "ne u naše ime"!), ali ono što mogu reći, posve iskreno, Medžlis u ovom sazivu s mojim suradnicima i prijateljima djelovaše s jedinim meni prihvatljivim imperativom: biti iznad crte, dati sve od sebe za našu Zajednicu, za naš Časni Din.
Utoliko, pozivam Vas na humanitarni koncert povodom Kurban bajrama u nedjelju, 5. listopada, u KD Vatroslava Lisinskog. Prvi put zagrebačka kulturna javnost čut će ezan, Kur’an i ilahije u izvedbi Zagrebačke filharmonije, “Arabeski” i kurra hafiza Aziza ef. Alilija, pod ravnanjem sarajevskoga dirigenta i skladatelja Emira Nuhanovića. To će biti naša bajramska hedija Zagrebu i Hrvatskoj, našem domu u kojem nam nikada nije bilo tijesno, a sav prihod namijenjen je Kliničkoj bolnici Sv. Duh, najstarijoj bolnici u Zagrebu i Hrvatskoj, koja u kontinuitetu djeluje više od 210 godina.
Koristim ovu priliku da u ime članova redakcije "Biltena" čestitam Kurban bajram i nadolazeću Novu 1436. hidžretsku godinu svim muslimanima i muslimankama, s dovom Gospodaru svjetova da ispuni Vaše domove mirom, razumijevanjem, srećom, ljubavlju i blagostanjem! Molim Uzvišenog Allaha da svim hadžijama ukabuli i mebrur učini hadž, te da se hajirli vrate svojim kućama. Uz molbu da svoje kurbane uplatite na vrijeme, srdačno Vas selamim.
dr. med. Gzim REDŽEPI predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb