Baštovani islamskoga vrta

“Nema imana onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne drži danoga obećanja.” (Ahmed) “S milošću Božjom ti si nježan prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli. Pa opraštaj im i od Boga im traži oprosta i u svemu se savjetuj s njima.” (Ali Imran, 159)

“Kad je na vlast stupio Omer bin Abdulaziz, pisao je Hasanu Basriju: ‘Pomozi me tako što ćeš mi poslati jednog svog čovjeka!’ Na to mu Hasan odgovori: ‘Osoba koja je ljubitelj ovoga svijeta neće ti biti podesna, dok osobi koja je ljubitelj onoga svijeta ti nećeš biti podesan. Nije dobro da vladar daje položaj čovjeku koji nije toga dostojan. Učini li to, upropastit će svoju vlast, zanemariti dužnosti i razoriti svoje kraljevstvo. Ako vladar povjeri poslove nedostojnim osobama, u državi će mu se pojaviti velike pukotine sa svih strana.’” (Gazali: Savjeti vlastima).

Poštovani čitatelji,

Islam, dakako, ne gleda blagonaklono na one koji pošto-poto žude za vlašću, on negativno vrednuje takvu pobudu odričući joj iskrenost i delegitimirajući te stavljajući pod znak sumnje njezine nositelje. Za one gladne upravljanja naš putovođa i predvoditelj na Stazi istine, hazreti Pejgamber, uostalom kaže kako će oni koji vlast žude, u trenutku ispunjenja toga cilja, biti prepušteni sami sebi, kako neće biti potpomognuti Allahom, dž.š. Zajednica muslimana, međutim, bira, ona je ta koja izlučuje i probira između ponuđenih opcija. Njezin pristanak izraz je povjerenja i investicija koju je nedopušteno i nedostojno proćerdati, njezina volja vrhuni nad partikularnim ambicijama pojedinaca.

Izbori za nama pokazali su bolje običaje demokratske procedure u koji smo bili u prigodi izraziti svoju slobodnu volju i odabrati između sličnih ili različitih aktera naše džematske scene. Oni su bjelodano dokazali da naš džemat vrvi vrijednim, odgovornim i čestitim insanima, imponirajućom skupinom ljudi koji bi, bez ikakve naknade, kadri bili raditi za opće dobro naše zajednice. Birali smo odreda između dobrih i plemenitih ljudi i, Božjom voljom, odabrali unutar propisane kvote. Pritom, po mom shvaćanju, nema pobijeđenih i poraženih. To nije naša percepcija i ne priliči muslimanskom tumačenju stvarnosti. Hoću ustvari reći: pouzdati nam se je da je svaki rezultat upravljen Allahovom voljom. Ishod nam nekada “padne” kao nagrada, a nekada kao kušnja. Samo On zna kada je i trunka dobra u onom što nam se naoko čini lošim po nas, i kada je u našoj tzv. pobjedi prijetnja i opasnost da zalutamo. Jer koga On uputi – nitko ga s pravoga puta izvesti ne može, a koga u zabludi ostavi - nitko ga osim Njega na pravi put uputiti ne može.

Samo Bog Uzvišeni zna, i nitko kao On, što grudi naše kriju i samo On zna zašto se nešto zbiva tako, a ne po našoj prosudbi, jer On je pouzdani Upravitelj i Upučivač. On je posjednik sveznanja, On daje i uzima, On određuje poredak stvarima, ljudima, svijetu vidljivoga i nevidljivoga.

Kada je riječ o ljudima koji su činili stari saziv Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb, a koji sada ne čine novoizabrani odbor, osjećam potrebu još jednom im zahvaliti na dobrohotnosti, volji, kooperativnosti i uljuđenosti, čime su dokazali  odgovornost i povećavali standarde našega rada. Novom sazivu, pak, želim da krenemo “iz novoga početka” i istodobno na tragu onoga što su ustanovljavali naši prethodnici. Zidamo, dakle, novu kuću na čvrstim, starim i pouzdanim temeljima! Dobili smo u emanet povjerenje vjernika i ne dao Bog da ga pronevjerimo. Na emanetu je sazdana naša vjera, bez njega nam je propasti sigurno, jer gubitak povjerenja jedan je od sigurnih znakova Posljednjega dana.

Pritom, ako Bog da, moramo uznastojati biti bolji i od naših očekivanja i predodžbi, dati sve od sebe i tako, ustvari, nadići same sebe. Nadići misao o tome koliko jedni drugima možemo dati. A dati s ljubavlju baš sve, i bez oklijevanja, za našu časnu vjeru najveći je stupanj imana. Netko će to protumačiti na jedan, a netko na drugi način, u ovisnosti o stupnju svojega duhovnoga stanja. Zidanjem ove naše duhovne kuće s nesebičnošću i bez dunjalučkih ideja o međusobnom prestižu, mi postavljamo čvrste temelje svijetu koji nas čeka, prema kojem se neumitno krećemo, koji nije komplementaran našem vremenu i prostoru. Mi sebi zidamo stanište u vječnosti.

Stoga nam je upravo ljubomorno biti baštovanima ovoga našega islamskoga “vrta” raznih boja i još različitijih mirisa, kompleksnih narodnih, kulturnih i povijesnih tradicija koji čine jednu veliku i začudnu bašču u kojoj se zrcali Njegova ljepota, u kojoj sve što diše čini to samo zarad Njegove ljepote. Naše međuljudske uzajamnosti i povjerenja dragocjenija su i nama i Uzvišenom Bogu. Monokromna slika naše duhovne zbilje siromašnija je od polikromne, ona je naprosto monotonija i nepoticajnija. Mi moramo integritet naše vjerničke stvarnosti spašavati od dnevnoga i politikom instrumentalizirana govora, ali i od kulturne i duhovne amnezije te formalizma vjerovanja. Mi moramo imati optimalno kritički odnos prema zbivanjima u našem vremenu, a ne biti samo njegovi nijemi promatrači. Samo tako, i jedino tako, nećemo biti zatočenici opsjena i iluzija ni o sebi, ni o drugima.

Poštovani čitatelji, emanet je blagodat i zadužnica istodobno. On ima svoje točno određenu funkciju u svim vremenima, pa i u našem, vremenu koje sve manje drži do svetinja. On od najstarijih vremena, od vremena Adema, a.s., i Have, a.s., ima svoju specifičnu težinu i kroza vremena mu se mijenjao sadržaj, ali ne i svrha. Ovaj koji na ovom mjestu tematiziramo obavezuje zagrebački Medžlis i njegove “upravitelje” da se ni vi nas, ni mi vas ne postidimo ni na ovom, ni na onom svijetu. Odgovornost je na svakome od nas, a ponajviše na onima koji su dobrovoljno odlučili biti na služenju Zajednici.

Utoliko molim Boga da nas uputi i da se samo Njemu, Jednom i Jedinom, utječemo. Amin!

Uz srdačan i bratski selam,

dr. med. Gzim REDŽEPI predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb