Islam - (i) europska vrijednost
"Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" (El-A’raf, 46)
Poštovani čitatelji, kad su meleci upitali Gospodara zar će zaista za Svoga namjesnika na Zemlji postaviti onoga tko će na njoj nered činiti i krv prolijevati, Uzvišeni Allah znao je ono što oni ne znaju. Znao je za slobodu izbora, mogućnost moralnog usavršavanja čovjekova kroz pokornost Njemu, čime se ljudi oslobađaju bilo kakvog dunjalučkog obovanja. Bog, Koji sve zna i Koji je slobodan od svega, ali i meleci, dakle, znali su za čovjekovu sklonost grijehu.
I već na prvom koraku, Ademov, a.s., sin Kabil ubi brata mu Habila i otada pratimo povijest zločina u kontinuitet. Povijest ljudskog nasilja u različitim varijacijama.
Atentat na satirični časopis (ma koliko prostaštvo i vrijeđanje bili jedina umjetnička satara tog kvazisatiričnog časopisa, koji se iz vlastita duhovna sirotinjstva nakaradno ruga vjerničkim svetinjama!) bezumni je čin nasilja. Umanjivati to bilo bi nerazborito i neislamski. Neislamski tim prije što je bezbožnički i patološki ubijati ljude koji drukčije misle. Zato nitko uime časnoga islama, vjere koja ljudima donosi mir i spokoj, nema pravo polijevati krv po europskim ulicama. No naše je pravo, međutim, upozoriti i na istodobno alarmirajući porast broja muslimana koji se svakoga dana, iz nezajažljiva kolonijanoga refleksa zapadnih oligarhija da ruše i zidaju svjetove po svojoj mjeri i u vlastitom interesu, ubijaju kao niže vrijedna bića. Pod okupacijom su bili, ili još uvijek su, Palestina i Irak, Afganistan i Pakistan, Libija i Sirija, Egipat i Kavkaz, Somalija i Sudan, Nigerija... Nadalje, naše je pravo upitati se kako to da se teroristička organizacija Država Iraka i Šama još uvijek drži na životu, budući da je riječ, u odnosu na golemu međunarodnu vojnu alijansu koja joj se suprostavlja, o šačici razbojnika koji se na komadiću zemlje igraju države, ali čije zločinstvo uredno zgađuje islam ostatku svijeta. Možda da permanentno služi kao alibi za mobilizaciju zapadnoga javnoga mnijena i škrgut zuba prema muslimanskoj manjini u Europi.
Koliko je danas muslimanima nelagodno u svijetu uopće, ne samo u Europi, razvidno je i po stigmatizaciji islama u sve oficijelnijem medijskom rječniku. Ne trebate biti jezikoslovac kako biste uočili stereotipe kojima se koriste mediji u svrhu svoga obračuna s islamom. Terorizam je uvijek i samo "islamski", radikali su uvijek i samo muslimani. Islamski način života, islamska kultura i civilizacija nikada dosad nisu indiskretnije dovođeni u pitanje, kao i njihovo pravo na mjesto i vrijeme, na sadašnjost. Sve se čini da se žudi za okidačem koji će zapaliti historijski požar – obračun Europe s tobože nepripadnim joj stranim tijelom. Izrazi anonimne ali itekako stvarne mržnje po društvenim mrežama i nevoljkost da se doistaprogovori o slobodi koja ne prekoračuje granice, otpustili su duhove iz boce koji špricaju gnoj antiislamske ideologije i rade na nepomirljivosti razlika i svakom potiranju sličnosti. Sile mraka, sve pod zastavama slobode i prava na mišljenje, traže da se islam generalno tretira kao sigurnosno pitanje i da se svaki njegov sljedbenik stavi pod povećalo. I dok Europu potresaju desničarski skupovi, dok europske vlade posežu za preventivnim sigurnosnim mjerama koje će reducirati stečena ljudska prava, pravo bojno polje, puno tako drevne mržnje, s medijskih "prozora u svijet" ušlo je u naše domove i uvuklo nam se pod kožu.
S pravom se stoga pitamo hoće li u danima koji dolaze neki frustrirani i zabludjeli mračnjak "iz naših redova" zapaliti požar ili će ga sile mraka same izrežirati. S pravom se pribojavamo kolektivne europske neuroze koja je već početi bulazniti o takozvanim europskim vrijednostima i sukobu civilizacija kako bi se islamu i muslimanima odreklo pravo na sudjelovanje u životu i jednom za svagda diskvalificirao vrijednosni sustav koji baštine.
Podsjetimo se, najblistavija kultura srednjega vijeka u Europi nosi muslimanski pečat. Od početka 8. do kraja 15. stoljeća muslimanska Španjolska bila je sam vrh europske kulture s najnižom stopom nepismenih, imala je najljepše i najuređenije gradove, bogato uređene vrtove, vodovode, osvijetljene i popločene ulice s brojnim džamijama, palačama i školama. Mnogo prije modernih vremena, čak i prije velikih dostignuća renesanse i prosvjetiteljstva, islam, kršćanstvo i židovstvo u Andaluziji pokrenuli su jedan od najplodonosnijih međureligijskih dijaloga u povijesti čovječanstva. Ibn Hazm, Ibn Arebi, Ibn Ružd, Ibn Badže, Ibn Tufejl, al-Bitrudži, al-Idrisi reprezentativni su geniji Europe toga doba. Pobrojiti sve što je muslimanska Španjolska uložila u europsku kulturu bilo bi gotovo nemoguće na stranicama našega časopisa, a ne samo u prostoru uvodnoga teksta, ali držimo važnim reći da je jedan od najvredniji darova islamske kulture kulturi Zapada papir koji je proizvođen u muslimanskoj Španjolskoj. Na kojom će se otada pisati buduće europske knjige. Kordobsko sveučilište, najstarije na tlu Europe, bilo je jedan od najvažnijih obrazovnih centara svijeta, intelektualno središte kako muslimanskoga tako i kršćanskoga Zapada. Od mašrika do magriba muslimani su, dakle, ostavljali svoj trag. Španjolska, Sicilija, južna Italija te dio Balkana nedvojbeno svjedoče o tome da su muslimani dio europske zbilje. Štoviše, oni svoje organizirano prisustvo na tlu Europe svjedoče više od 1300 godina, darujući joj najljepše od svoga duha i nekoć neupitno nadmoćne kulture, znanosti, umjetnosti, ekonomije, poljoprivrede... Pa onda, upitajmo se pripada li islam europskom kontinentu i europskim vrijednostima?!
Poštovani čitatelji, Poslanik, s.a.v.s., obavezao nas je moralom i upravo muslimanima donio najsavršeni koncept ljudske egzistencije. Mi moramo raditi na preporučavanju dobra a odvraćanju od zla jer ćemo za to odgovarati pred Bogom. Nijedna nepravda u našim životima ne pošteđuje nas od toga suda. Šejtan ima moć samo nad onima koji su mu poslušni. Poslanik, s.a.v.s., podučava nas da zlo uklonimo rukom, jezikom ili srcem, pa je utoliko od najveće važnosti da budemo duhovno budni.
Neuki i nesavjesni među nama, koji zloupotrebljavaju našu časnu vjeru, nisu od nas, mi ih moramo izolirati i ne dopustiti im da vode svoje ratove u naše ime. Ne možemo im to dopustiti ponajprije zbog budućnosti naše djece, ali i odgovornosti pred Bogom za svijet koji dijelimo s ljudima različitih vjera i nevjera. Ili riječima Hansa Kunga, u sučeljavanju s poganskim politeizmom židovstvo, kršćanstvo i islam jednako su jedinstveni kao i prema modernim idolima svake vrste koji prijete da porobe čovjeka.
Islamu je imanentan dijalog. Kur’an zato kaže: "I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – ne s onima među njima koji su nepravedni – i recite: 'Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.'" (El-’Ankebut, 46)
Samo iskren dijalog između kultura i naroda put je u sigurniju europsku budućnost. Svidjelo se to nekome ili ne, muslimani u toj budućnosti sudjeluju duhovnom i kulturnom sintezom univerzalnih vrijednosti, u skladu s kur’anskim naputkom: "Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dano Musau i Isau, i u ono što je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.'" (El-Bekare, 136)
Kako god gledali, Europa bi zacijelo bila siromašnija bez islama, duhovno uspavana stara dama. Njezin ugovor s vragom, koji se opredmetio pogromom Židova i holokaustom, i dandanas je etička omča oko njezina vrata. Omča historijskih razmjera koja se antiislamskom akcijom još delikatnije zateže. Budući da je novovjeka Europa građena na savezu i povjerenju povijesnih neprijatelja, ne postoji ni jedan razlog da ne prizna islam i “svoje muslimane” jednim od slojeva svojega bića. Tek u vlastitom priznavanju realnosti kulturnog i religijskog, etničkog i političkog složenca od kojega je sastavljena ona ima priliku za nezabrinutu budućnost. Sve ostalo je iluzija i laž koju joj podmeću arhitekti urota i sukoba. Jer, “ako čovječanstvo ne stavi točku na rat, rat će staviti točku na čovječanstvo”, odjekuje i danas aktualna poruka mudroga Johna F. Kennedyja.
dr. med. Gzim REDŽEPI predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb