Visokokalibarske haubice klevete
"Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!" (El-Isra', 14)Poštovani čitatelji, koliko smo puta u životu bili izloženi krivotvorenju naših riječi i djela, lažiraju i zlonamjernom izvrgavanju sumnji onoga što izgovorismo ili kako postupismo? Neki dan provedoh vrijeme s čovjekom do kojega držim, ali koji me iz neobjašnjivih razloga, a možda tek radi nečega što mu treba kao "efektna verbalna pirueta", zajedničkom krugu poznanika i prijatelja neštedimično i, čini mi se, neumorno podkazuje i potvara. Sa mnom je nerijetko pretjerano srdačan, prisan, a s obzirom na njegovu urođenu hladnjikavost – rekao bih čak i iskreno emotivan. Kad me nema u "njegovu obzoru", međutim, sve se trudi naći mi mahanu i obavijestiti o tome krug u kojem se obojica krećemo.
Potrudivši se da on to ne primijeti, u razgovoru o postupcima tobože drugih, dadoh mu do znanja da nam se klevetničke kampanje kojima ocrnjivamo jedni druge vraćaju kao bumerang i obijaju o glavu dolazeći nam kadli-tadli na naplatu. Obmanjujući ponajprije obmanjujemo sebe, nakon laži laž se uvećava i uskoro nam postaje jedini način ophođenja sa svijetom, ali, u konačnici, i jedina naša istina. Kratke noge laži kadtad postaju prozirne. Ali moj sugovornik ne pokaza ni tračak nelagode, ni mrvicu nervozu zbog nametnute mu teme i osta lepršav i naoko nezainteresiran i nemaran u njoj. Nemaran na način koji ide uz ničim uprljanu nevinosti. Pa ipak, nipošto ne želim vjerovati da ga se sve to nije ni najmanje taklo. I nije!
U neko doba, ako posve nije – a nije, Bogu hvala – prešao granicu zla, kad se vratio kući (i ostao sam sa sobom) ili dok je vozio automobil (i ostao sam sa sobom) ili dok je da poslu preslagivao neke važne papire (i oćutio barem na tren onog sebe u sebi, nesreću svog bića, kako bi rekao pjesnik) – izvjesno ga je na sebe podsjetila laž čijim se efektnim repertoarom služi i čije je kraljevstvo u izravnom ratu s istinom, vjerom i moralom. Laž nam možda daje malo prednosti ali dugoročno uzima slobodu, kupuje i prodaje, porobljava, podčinjava i odvodi na noćne staze uma.
Laž je siguran znak bolesti i nevjerovanja i ne vrijedi trošiti riječi na njezinu razarajuću snagu po čovjeka i društvo.
Iako posve strana biću islama, višekratno šerijatski i etički sankcionirana i Kur'anom i Sunnetom, od nje nismo imuni, ona nam se nudi kao sredstvo borbe. Njezin udio u kleveti je nezanemariv i iznimno ubojit.
Nebogobojazno srce mrtvo je i nepismeno srce. Formalno možete završiti najveće škole, zakititi se najpoštovanijim ovosvjetskim društvenim statusom, biti emancipiran od svake financijske nužde – ako vam srce drijema, tek ste uvjetno čovjek. To srce je u prostoru Bogozaborava, ali ono je suštinski zaboravilo i sebe sama. Ono je samomrziteljsko i otud tamno i neraspoloženo prema znamenjima Allahove ljepote prosutim svugdje oko nas. To pusto, insuficijentno srce, zakinuto za svijest o vlastitoj pustoši, tumara svijetom bez jasne slike o njemu, bez dublje svijesti o svrsi i smislu ljudskoga postojanja. Ako propedeutički i nauči ponešto o moralnim zakonima, njihov stvarni značaj i dubinu teško da ikada uspije dohvatiti.
Zajednice vjerujućih, odgojenih srca, po definiciji, počiva na čvrstim unutarnjim zakonima. One nepogrešivo znaju o nužnosti moralnih načela primjenom kojih naša egzistencija dobiva smisao i svrhu. Pa kako je moguće da su nam srca rušiteljska? Kako je moguće da se u srca vjernika nastani tolika mržnja?
Razuman odgovor bio bi da je zakazao sustav odgoja (i obrazovanja) srca. Jednako razumno bi bilo reći da je u vjeru maliciozno “upumpano” mnogo obesvećenih sadržaja koji je izvorno ne sačinjavaju. Kult nacije, kult države, kult ne-znamti-čega, naime, opasno je "pakovanje" vjeri i njezino svođenje na puku dekoraciju dominantnih oblika društvene stvarnosti.
Ako bismo pokušali locirati razloge podjelama među muslimanima – osim permanentne političke manipulacije izvana koja cijeli Bliski istok tretira tek nevažnim pijunom u šahovskoj igri velikih sila – ideološke mržnje, koje se ne libe međusobnih potvora i klevetanja za krivovjerje i izdajstvo, suštinski su motivatori toga razdora. Ne udubljujući se u dugu povijest latentnog i nikada posve razriješenoga nepovjerenja, koja seže još od doba prvih kalifa, sunijsko-šiitski odnosi operiraju s nekoliko klasičnih kleveta kojima se vješto koriste obje političko-religijske ideologije. Islam je tu tek igračkica za potkusurivanje, dakako, premda se veći dio "argumenata" skriva iza visokokalibarskih haubica ideološkog pravovjerja.
Mi balkanski muslimani na njihovu odlučnost da u krvi izbore vlast nad jedinom interpretacijom vjere ne smijemo slijegati ramenima, niti se praviti da nas se to ne tiče. Na to nemamo pravo jer nam je dobro ummeta Poslanikova na duši. Za svoje laži, klevete i udio u razdoru svatko od njih će odgovarati. U to ne treba sumnjati. Mi muslimani u Republici Hrvatskoj počašćeni smo nesvakidašnjim darovima: pronositi duh i misao naše plemenite vjere u pretežito kršćanskom, ali i ateističko-agnostičkom svijetu. Nama je, ne osvrćući se na subraću sa zaraćenog Istoka, vjeru razumijevati ponajprije duhovno, uz punu svijest da ona ravna svim aspektima vjernikova života, i napokon priznati si da smo najodgovorniji ako nas snađe kakvo zlo.
Poštovani čitatelji, nema nikakve sumnje da ćemo sve što posijemo na ovome ubirati na onome svijetu. Nema nikakve bojazni pritom da nam bilo tko natovari na leđa samar koji nije naš, ali i da nas odmjeni i preuzme naš teret. Jasna su pravila igre, ništa nam od njih nije nedorečeno. Svemilosni Bog potrudio se da zasvagda, do Dana suda, budemo obaviješteni o tome. Svaka riječ, kojom me je čovjek do kojega držim klevetao u mom odsustvu, bit će mu fakturirana. Svako slovo, svaki zarez bit će protumačeni. I sve, naravno, što sam ja rekao o drugima, i sve što učinih javno ili tajno. Potrebno je to stalno imati na umu, a u srcu biti svjestan Tvorca Koji sve vidi i svemu zna početak i kraj.
A što se tiče raskolničkih, bilo šiitskih bilo sunijskih, srca vođenih "plemenitim nakanama" da obrane Din od "smutljivaca i klevetnika", i oni će se sresti s Gospodarom (i sa sobom) te će im biti rečeno: "... dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!" Prije toga neka razmisle ima li mržnja ikada plemenito lice.
P. S. Orezujući džamijske voćke, naše džematlije Sait Kandžić, Muharem Mujagić, Mevludin Pekić, predvođeni vrijednim Osmanom Mušovićem, pokazali su još jednom kako je hizmet zajednici ono najvrjednije u nama. Ovom im se prigodom zahvaljujem moleći Boga, dž.š., da nagradi njihov trud.
Bratski vas selamim,dr. med. Gzim REDŽEPI predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb