U svijetu i u nas posljednjih godina  uočljiv je sve veći interes o odnosu znanosti i religije. U povijesti te dvije manje-više autonomne intelektualne aktivnosti često su pokušavale dominirati jedna nad drugom, ili su ignorirale jedna drugu. Tek u novije doba većina znanstvenika i mnogi teolozi prihvaćaju stajalište da su znanstvene i religiozne „istine“ komplementarne i time samo metodološki neovisne. Danas su znanost i religije bitan faktor u životu čovjeka,naroda, države i svijeta. Znanost je, zajedno s vjerom, najveći dar što nam je dao Svevišnji.

Modernu znanost ne interesira što je Priroda, nego što o Prirodi možemo reći; ona pojavu ne izmišlja već ju tumači. Znanost se razlikuje od religije po tome što se njezine istine mogu i moraju eksperimentalno verificirati, a njezina se metodologija spoznaje može naučiti. Kod religije dominira iracionalni moment, a kod znanosti racionalni. Intelektualne spoznaje u znanosti izražene su kvantitativno, u formi matematičkih formula, a u religiji kvalitativno u formi metafore. Tehnika kao praktički izraz znanosti, bogoslužje kao praktički izraz teologije, a laičko društvo kao baza demokracije, danas predstavljaju pragmatički zapadni sistem realnog kapitalizma. Često – danas više nego ikad – dramatičan razvoj tehnologije otvara niz mogućnosti, koje su sve generirane znanošću, ali često nisu dovoljno sagledane i nisu shvaćene sve alternative i posljedice. Većinu alternativa i posljedica nije niti moguće sagledati i shvatiti, zadržavaju se isključivo u domeni znanosti i tehnologije. Naš život je daleko bogatiji nego što ga znanost može opisati i tu se svakako moraju uvažavati i stavovi velikih religija.

Istina, postoje još mnoga sporna pitanja u kojima nije postignuta puna suglasnost, no javna rasprava nikad ne može riješiti sve probleme i na opće zadovoljstvo. Nju treba upraviti tako da traga za istinom, čak i ako se na kraju postigne samo kompromis.

Danas na jednoj višoj razini postoji sklonost ponovnom dijalogu između znanosti i religije, koji je postojao na samim početcima naše kulture. Religija je postojala prije znanosti, ali znanost nije produženje religije. Svaka mora zadržati svoje principe, svoje različite interpretacije i svoje vlastite zaključke. Ipak su obje, iako različite, komponente jedne zajedničke kulture čovječanstva.

Organizirali smo ovaj simpozij u namjeri da ugledna domaća i svjetska imena, predstavnici znanosti i religije, iznesu svoje stavove o ovom vitalno važnom pitanju, a organizirat ćemo i diskusiju za okruglim stolom i dati priliku i sudionicima skupa da daju svoj vlastiti pa makar i skroman doprinos o ovom kompleksnom pitanju.

Koordinatori simpozija: Prof. dr. Asim Kurjak Prof. dr. Aziz Hasanović

PROGRAM SIMPOZIJA